Kada smo prije dvije godine prvi put imali priliku da razgovaramo sa Milošem Karadaglićem, sreli smo mladog, ambicioznog umjetnika sa stalnom adresom u Londonu, čija je neraskidiva veza sa Crnom Gorom dominirala njegovim stavom i debitantskim albumom „Mediteraneo“. Iako pod budnim okom menadžera, lako je bilo dogovoriti intervju.

Danas je za razgovor sa Karadaglićem potrebno da se dogovorite sa promotivnim timom najveće svjetske izdavačke kuće, Universal Music, kojoj naš gitarista pripada kao jedna od najvećih zvijezda klasične muzike današnjice. Vremena je malo, jer mu je svaki trenutak s medijima unaprijed isplaniran. Ali, Miloš i dalje ima želju da govori o svemu. Pa, ako može, i da „ukrade“ koji isplanirani minut da bi čuo ono što ga interesuje o Crnoj Gori.

Ponovni susret sada već sa nagrađivanom zvijedom koja se predstavila publici širom svijeta – od najvećih i najznačajnijih koncertnih sala do velikih festivala i muzičkih događaja na otvorenom – daje nam priliku da iz prve ruke čujemo da li se i koliko zaista promijenio njegov svijet za dvije godine, kada je takođe gostovao u muzičkom programu festivala Kotor Art - Don Brankovim danima muzike.

Kao festival, Kotor Art, mi znači puno, zbog toga što sam na njemu izveo neke od mojih najljepših koncerata. Nastupati pred kotorskom publikom i publikom Kotor Arta je za mene uvijek veliki užitak i velika čast. I uvijek se radujem pozivu na ovaj festival – kaže Karadaglić.

Pred koncert, na kome je sa regionalnim Orkestrom bez granica izveo Rodrigov koncert Aranhuez, podsjetili smo ga na nastup s istom djelom na festivalu A tempo u Podgorici. No, kaže kako se za njega s vremenom sve mijenja, ali da je samo mjesto održavanja koncerta posebno jer Kotor „nosi u sebi neku magiju, i svirati u njegovom srcu je zaista posebno“. I ne samo Kotor.

- Crna Gora je uvijek u meni. To je neka konstanta, neka energija i snaga koju nosim sobom, gdje god da sam. Mislim da bih - i kao umjetnik i kao čovjek - bio potpuno drugačiji da nisam odavde. I mislim da negdje taj moj umjetnički izraz ne bi naišao na toliko odobravanje i takav odziv publike širom svijeta. Jer, ovaj kamen ima tu neku posebnu energiju koju nam daje i kroz muziku, i na druge načine. A što je to što me vraća? Vraćaju me uspomene, moja porodica, prijatelji, ljudi i mjesta koja volim najviše na svijetu!

A na pitanje što ga očekuje kada ode iz Crne Gore i što bi najviše želio narednih nekoliko godina, jednostavno odgovara:

U narednom periodu bih samo želio - da nastavim ovako. Jer, svaki dan donosi nova iskustva, nova upoznavanja; postoji puno toga interesantnog, svijet muzike je toliko raznovrstan i intresantan... Želio bih da se posvetim daljem napredovanju, daljem radu. I želim da se radujem svemu što se dešava, zbog toga što mislim da je moj život jako lijep. Da uživam u svakom danu – zaključuje Karadaglić.

(Izvor:Analitika)