Ali zvijezda u središtu našeg sunčevog sistema zapravo nije ni žuta, ni narandžasta, ni crvena. Ona je sve te boje zajedno i mnogo boja još. Sunce emituje svjetlost u neprekidnom spektru boja.
Ako pogledate sunčevu svjetlost kroz prizmu, primjetićete da je ona podijeljena na crvenu, narandžastu, žutu, zelenu plavu, indigo i ljubičastu. To su sve boje vidljivog spektra, baš kao kod duge.
Štaviše, duge su kako nam se sunčeva svijetlost prikazuje pred našim očima kad prođe kroz kapljice vode u atmosferi, koje se ponašaju kao male prizme.
Međutim, iako višebojno Sunce svakako djeluje veselo, ono nije sasvim tačno.To je zato što kad se sve boje svijetla koje emituje Sunce pomiješaju, dobijemo samo jednu boju.
Ako želimo da znamo koju, postoji vrlo dobar nagovještaj za to na nebu. Ti pufnasti oblaci tamo gore, koji nam reflektuju sunčevu svijetlost, nisu žuti niti bilo koje druge boje.
Oni su bijeli zato što je to prava boja koju emituje Sunce.
Zašto je mi onda vidimo kao žutu?
Svaka boja u sunčevom spektru ima različitu talasnu dužinu.Na jednom kraju je crvena, koja ima najveću talasnu dužinu. Potom se boje skraćuju po talasnim dužinama, opadajući od crvene do narandžaste, pa žute, zelene, plave, indigo i ljubičaste, boje sa najkraćom talasnom dužinom na spektru. Fotoni svijetla sa kraćom tijelesnom dužinom raspršeniji su i uskomešaniji u atmosferi od onih sa većom talasnom dužinom.
U svemiru, gdje se svijetlo kreće bez otpora, ne postoji ništa što bi moglo da izobliči fotone i Sunce djeluje kao lopta bijelog svijetla, što je „prava boja" naše zvijezde. Međutim, kad Sunčevi zraci prođu kroz Zemljinu atmosferu, molekuli u vazduhu izobliče fotone sa kraćom talasnom dužinom.
Boje spektra sa većim talasnim dužinama stižu lakše do naših očiju.
„Atmosfera blokira najenergičniji dio svijetlosnog spektra, onaj koji odgovara ultraljubičastoj i plavoj zoni", objašnjava Ejndžel Molina, koji vodi sajt po imenu Astronomov dnevnik.
„Stoga, poput tople sijalice, Sunce se na Zemlji vidi bez hladnih boja, koje eliminiše atmosfera. Ona stiče topliju boju, naginjući žućim tonovima."
Ali zašto je ono onda žute nijanse, a ne crvene ili narandžaste, koje imaju još veću talasnu dužinu?
Gonzalo Tankredi, koji predaje astronomiju na Univerzitetu Republike Urugvaj, rekao je za BBC da se sunčeva svijetlost zaustavlja na sredini spektra boja, koja je žuta, nakon što upije boje kraće talasne dužine od zelene do ljubičaste.
Zeleno Sunce?
Možda ste već nailazili na internet sajtove ili postove na društvenim mrežama koji tvrde da je Sunce zapravo zeleno. Gonzalo Tankredi kaže da to potiče od činjenice da kad bismo napravili grafikon solarnog spektra u boji, on bi se ukazao kao planina sa vrhom u zelenoj zoni. Ljudsko oko ne umije da razlikuje boje sunčeve radijacije, ali postoje instrumenti koji mogu da ih razluče i oni detektuju zeleni zrak kao najizraženiji.
„Ali jednom kad iz tog grafikona uklonimo kraće talasne dužine, kao što je plava, vrh će se premijestiti u žutu zonu", kaže Gonzalo Tankredi.
„Ovaj detalj takođe pomaže da se objasni zašto na Zemlji vidimo žuto Sunce."
A crveni zalasci?
Kad Sunce izlazi ili zalazi, ono se nalazi u najbližoj tački horizontu, što čini da sunčevi zraci prođu kroz veći broj atmosferskih molekula.
To dovodi do većeg izobličenja plavičastih boja, omogućivši crvenoj i narandžastoj na većim talasnim dužinama da dominiraju izgledom Sunca. Štaviše, ovaj fenomen ima ime.
On se zove Rajlijevo rasijanje, nazvano po britanskom fizičaru iz 19. vijeka, lordu Rajliju.
Kako Sunce putuje na nebu, njegov ugao u odnosu na Zemlju stalno se mijenja, što mu daruje različite boje u različito doba dana, uključujući spektakl crvenog zalaska.
Komentari