Drama i vodvilj
Predstava je kombinacija socijalne drame i vodvilja, a ekipa koja je kreirala uspjela je da na dopadljiv način na scenu postavi savremenu crnogorsku stvarnost čiji je specifikum podjela na uspješne i neuspješne, a u središtu je, kako objašnjava reditelj Đurović „tranziciono srce“. Predstava je iskrena, bez ideologiziranja, ili pretenzija da bude poučna ili lažno, festivalski lepršava. Đurović nas je podsjetio šta pozorište treba biti- slika stvarnosti koja će nas nasmijati, rastužiti, zamisliti… Ako u jednom komadu uspije sve to, proizvod je velika priča koja ne mora mnogo da košta, a oslikava suštinu društva i vremena punog licemjerja, korumpiranosti, zataškivanja…
- U komadu preovladava sudar ega dvije generacije, rada i nerada, puno je metafizike, alegorija. Želio sam da napravim predstavu o Crnoj Gori danas, o onome što smo mi, baš sad. Obrada i mene je pokrenula džungla ega u kojoj živimo. Odabrao sam Bar jer je more metafora dobrog života. Akcentovao sam, tako, stereotipnu podjelu na sjever i jug, gdje sjevernjaci dolaze i ljenstvuju na jugu koji radi za njih. Drugi stereoptip koji prožima predstavu je talas promocije seksualnih sloboda, a treći neodoljiva želja Crnogoraca za uspjehom. Smatram da se veoma jasno vidjelo kapitalistčko, surovo crnogorsko srce – kazao je Draško Đurović
On ističe da je insistirao na lokalnim snagama jer vjeruje da osim u Podgorici i u drugim mjestima postoje talenti kojima treba dati šansu.
Crna Gora u socijalizmu nije napravila niti kulturnu klimu, niti strategiju, jer je htjela da sa kadrovima sa strane napravi kulturu u svojoj zemlji. To nikada nije uspjela jer iza tih ljudi koji su je doživljavali kao simpatično tromjesečno ljetovalište, poslije sezone nije ostajalo ništa, nije ostajao niko da stvara, režira, piše, glumi, kreira – naglasio je Đurović.
Odlična gluma
Glumci su izvanredno iznijeli uloge. Dragiša Simović, posljednji čuvar barskog glumišta, pokazao je zrelost i prvo tiho, iz prikrajka, a potom moćno, postao okosnica priče. Sa izražajnošću i lakoćom pronio je sve nijanse komada- od humoristično- satiričnih momenata, dramske niti do groteskne završnice. U ulozi oca biznismena, koji u poznim godinama pliva u kriminalnim vodama, zaklinjući se, pri tom u čiste ruke i plemenito porijeklo, da bi završio bez novca, u invalidskim kolicima, šlogiran, Simović je pokazao glumačku snagu, dramski naboj, burleskni geg i vodviljsku razigranost. Simovićeva kćerka, mlada glumica Ana Simović uspješno je dočarala stereotipnu djevojku ovog doba- razmaženu ljepoticu, željnu glamura i lagodnog života. Aleksandar Radulović u ulozi nezapošljenog profesora svjetske književnosti, pasivnog kritizera i pasioniranog kladioničara, šarmirao je publiku, a poslije aplauza u Baru kazao nam je da ne može osjećati ništa drugo osim sreću.
Prvi put igram u urbanoj komediji, koja je izuzetno težak žanr. Sistem za uspješno igranje komedije je igrati je maksimalno ozbiljno i pokušati da se publika ne zabavi „silom na sramotu“, već istinski, stvarno.
Pomoglo je što sam trenutno u izvrsnoj formi, igrao sam u brojnim predstavama, a „servisirao“ sam i komletan Kotor art. Obrad Nenezić je napisao komad jako tačno…Neke od ovih replika ću pamtiti do kraja života – istakao je Radulović.
Glumici Ani Simović ne predstavlja problem kada je na sceni sa ocem Dragišom.
- Potpuno mi je prirodno, u „Taštinarijama“ mi je on otac na sceni, moj kolega, potpuno gubim osjećaj da mi je otac u stvarnom životu. Zadovoljna sam kako je publika reagovala na predstavu. Tokom sedmogodišnje karijere radila sam mnogo komedija, ne znam da li se u tom žanru pronalazim, ali se snalazim… Pohvalila bih reditelja koji je komad radio kao da snima film, baveći se svakom našom grimasom- zadovoljna je Simović.
Razlaz uz sirene
Predstava počinje crnogorskom himnom, prati nekoliko mjeseci života jedne male, naizgled obične porodice, a vrhunac je vodviljski ples šlogiranog oca i raspamećenih supružnika, koji su sve izgubili naMontenegroberzi. Završnica je atraktivan upad specijalaca, koji se, naoružani i maskirani spuštaju niz zidove, kao u najatraktivnijim trilerima i hapse unesrećene gubitnike tranzicije. Publika se razilazi uz zvuke policijskih sirena.
Kostimograf „Taštinarija“ je Anastazija Miranović, scenograf Vana Prelević, kompozitor Žorž Nikčević, a pomoćnik režisera Slado Divanović.
Kvalitet domaćih snaga
Direktor Kulturnog centra Bar, Ćazim Nikezić, ovogodišnju produkciju Ljetopisa smatra izuzetnim uspjehom.
- Domaće snage su pokazale kvalitet. Predstava, kojom ćemo i zatvoriti programski sadržaj Barskog ljetopisa, 22. avgusta, je prošla „filter“ probirljive i edukovane barske publike. Već imamo poziv za gostovanje na Teatru malih formi u Nikšiću u septembru. Postoje glamurozniji, ali nema toplijeg festivala od Barskog ljetopisa – poručuje Nikezić.
(Izvor:Pobjeda)
