Ovaj dokument prije tri godine potpisali su predstavnici ministarstava zdravlja, unutrašnjih poslova, pravde i prosvjete kao i Vrhovno državno tužilaštvo, Vrhovni sud, Ombudsman, predstavnice Centra za ženska prava i SOS linije kao i Agencije za elektronske medije. Njim se uređuje zajedničko djelovanje i pojedinačno postupanje profesionalaca iz relevantnih institucija i organizacija angažovanih na slučajevima nasilja.

Iako u Kliničkom centru ne postoji protokol o postupanju prema žrtvama nasilja, ovaj dokument obavezuje da u slučaju dolaska žrtve za potrebe hitne medicinske pomoći po načelu prioriteta istu odmah prime i omoguće joj privatnost tokom pregleda na način da je kontaktira samo osoblje koje je potrebno za pružanje medicinske pomoći.

"Pružiti hitnu medicinsku pomoć ukoliko za to postoji potreba uputiti žrtvu nadležnom specijalisti ukoliko ga nije moguće odmah uključiti u obradu. U slučaju da je u pitanju dijete reagovati shodno potokolu o postupanju zdravstvenih radnika u slučajevima nasilja nad djecom", piše između ostalog u ovom dokumentu,preno

Proteklih sedmica vodi se polemika zašto žrtva navodnog silovanja, koja je 11. oktobra u večernjim satima u pratnji policije došla u KCCG, nije pregledana odmah već je morala da čeka jutro da bi pregled kod ginekologa bio obavljen. Zbog toga što je odbio pregled dežurni ginekolog dr Nebojša Jokmanović bio je priveden u tužilaštvo na razgovor. Iz Kliničkog centra kao i iz Ljekarske komore osudili su privođenje dr Jokmanovića. Iz Komore su odluku dr Jokmanovića da ne pregleda žrtvu odmah pravdali time da je policija tražila vještačenje a ne pregled a za što je, prema riječima predsjednice Ljekarske komore dr Žanke Cerović potrebno više ljekara.

Sa druge strane, iz Udruženja ginekologa kategorični su da je došlo do propusta te da je Klinički centar namjeravao da zataška cijeli slučaj.

Predsjednik tog Udruženja dr Vojislav Miketić ranije je za naš list rekao da žrtva nije smjela da čeka, te da je dr Jokmanović ako nije želio sam da pregleda žrtvu mogao da pozove nekog od dvije koleginice koje su te večeri bile sa njim u smjeni.

On je objasnio i da u KCCG nemaju protokol o postupanju prema žrtvama nasilja ali da im je nepisano pravilo da žrtvu pregledaju dva ljekara kako bi izvještaj koji će kasnije gledati sudsko medicinski vještak bio objektivniji. On je objasnio i da taj pregled ne iziskuje nikakvu ekspertizu te da se ne razlikuje od pregleda bilo koje druge pacijentkinje.

Iz Sigurne ženske kuće kazali su ranije za naš list da je u Crnoj Gori neophodno što prije usvojiti protokol o postupanju institucija u slučajevima seksualnog nasilja jer na taj način, prema riječima direktorice Sigurne ženske kuće Ljiljane Raičević biće spriječeni propusti i međusobno prebacivanje odgovornosti.

Nedopustivo je, kako je ranije rekla Raičević, da se zbog nedostatka protokola i postupanja prema žrtvama ljekari premišljaju što i kako da rade kada djevojka ili žena koja tvrdi da je silovana dođe kod njih.

Ipak u našoj zemlji postoji dokument koji zaposlene u zdravstvu, ali i u prosvjeti socijali i policiji obavezuje kako da se ponašaju u slučajevima nasilja.

Protokolom o postupanju u slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u porodici usaglašava se multidisciplinarni rad sa preuzetim obavezama iz Istanbulske konvencije i unapređuje se međuinstitucionalno postupanje na osnovu dosadašnjeg iskustva, a sa ciljem da se osigura primjena Istanbulske konvencije u svakodnevoj praksi institucija i organizacija kako bi pružili efikasnu i brzu zaštitu žrtvama nasilja.

Omogućena je i razmjena podataka i informacija kroz informacione sisiteme između relevantnih institucija i organizacija u cilju formiranja jedinstvene baze podataka.

" Shodno tome, ovim protokolom vođenje slučaja u predmetima zaštite od nasilja u porodici i nasilja nad ženama podrazumijeva koordinirajuću ulogu centara za socijalni rad među svim relevantnim akterima i profesionalcima iz drugih sisitema." piše u dokumentu.

U njemu se dodaje i kada je u pitanju sektor zdravstva da se posebno senzibilišu hitne službe da obrate pažnju na povrede, cjelokupnu sliku pacijenta koja upućuje na sumnju na nasilje u porodici.

"Obezbijediti nadležnim organima (centru za socijalni rad, policiji, tužilaštvu, sudu) uvid u medicinsku dokumentaciju i pružiti im podršku u prikupljanju svih relevantnih podataka, voditi evidenciju o svim nasilnicima kojima je pravosnažnom odlukom određeno liječenje od bolesti zavisnosti ili psihosocijalni tretman i po sprovođenju odluke ili nemogućnosti sprovođenja odluke obavijestiti organ koji ih je uputuo na liječenje ili psihosocijalni tretman, policiju, centar za socijalni rad", piše u protokolu.

Na zahtjev suda, kako se dodaje, treba dostaviti stručan nalaz i mišljenje u odnosu na medicinske indikacije, odnosno simptome nasila, povezivanje simptoma nasilja i ponašanja lica koje je pod sumnjom da je učinilica nasilja, psihijatrijsku status učinioca nasilja kao i izraditi mrežu licenciranih realizatora psihosocijalnog tretmana učinioca,prenosi Pobjeda.