„Onemoćalim starinama i samohranim majkama besplatno cijepamo drva u slobodno vrijeme“, piše u oglasu koji je prije neki dan dade družina.

I koji je zainteresovao Užičane lošijeg materijalnog stanja, pritisnute godinama, žene bez muške ruke u kući. Cijepali su prije neki dan, cijepali su juče, i sjutra će, i opet za vikend.

“Prvo smo počeli da pomažemo našim komšijama, a onda došli da ideju da se ponudimo i drugima koji ne mogu sami, a skupo im da plate radnu snagu. Ne možemo da odgovorimo pozivu u istom trenutku jer imamo svoje poslove, ali trudimo se da dva, tri puta sedmično priteknemo u pomoć. Neki od nas se bave borilačkim sportovima, neki idu u teretanu, ali se ponekog treninga odreknemo da jedan dio energije usmjerimo u korist drugih”, priča Bojan za „Blic“.

Ne smatraju ovi Užičani da je bitno da se zna za njihova prezimena i kako izgledaju, već je dovoljno, kažu, da ljudi kojima treba pomoć budu upućeni da imaju kome da se obrate.

“Nas ne zove neko kome treba da se iscijepa 10-15 kubika, taj koji troši toliku količinu ogrijeva ima veliku kuću i novac da plati cjepače. Obraćaju nam se ljudi koji za zimu spreme pet, šest kubika i veliki im je izdatak da angažuju radnike”, kažu drugari.

Svi koji im se obrate, pričaju oni, u početku su rezervisani jer misle „ako im ljudi besplatno rade makar ih treba nahraniti i napojiti“.

Ne da ni to ne traži humana družina, nego odmah stavi do znanja da su hrana i osvježenje njihova briga. Ponesu sa sobom sendviče, keks, sok, mada ih domaćice nerijetko počaste slatkišima iz svoje kuhinje.

“Ti ljudi sa nevjericom prime da dolazimo besplatno. Sa suzama nas dočekaju, sa suzama nas isprate. Drago nam je kada vidimo sreću na njihovim licima i shvatimo koliki smo im teret skinuli sa pleća. Njihova radost je vrijednija satisfakcija od svakih para”, kaže Bojan.

Sezona pripreme drva se bliži kraju, još malo i osmorica Užičana će moći da odlože sjekire. I da pripreme lopate. Zimus će, poručuju, biti na raspolaganju tamo gdje bude trebalo čistiti snijeg.