Mitropolit je u Hramu Sv. Nikolaja Čudotvorca u Kotoru objasnio da se postom očišćuje tijelo, a molitvom duša.

“Cilj posta je da se oslobodi naše tijelo od svih suvišnih prohtjeva i tek tada nastaje duhovni post, i on je smisao. Treba da nauči i duša da posti, da se oslobađa od mržnje, od zlopamćenja, od suvišne uvredljivosti, od svake pakosti, od svake sitnodušnosti i da umjesto svih tih mana nasadi u sebi vrline: dobrotu, čestitost, trpeljivost, hrabrost, požrtvovanost, a kao sveza svih vrlina je ljubav”, besjedio je vladika dodavši da je upravo to pravi život, kada imamo ljubavi Božije u svojoj duši.

Pojasnio je da se ljubav najprije manifestuje prema najbližima pa se onda širi prema bližnjima i daljnima, a kada čovjek ima ljubavi to znači da je to preporođena duša.

“Nije ljubav sve što se pokazuje da je ljubav, jer ljubav prava, istinska, ona je spremna na žrtvu. Ona se žrtvuje za bližnje, ona se odriče sebe, odriče se svake samoživosti, svakog interesa i gleda šta je potrebno da učini svome bližnjem. To su velike vrline, to su krila. Takav čovjek je slobodan čovjek, a biće čovjekovo čezne za slobodom. Prije svega da se oslobodimo od ropstva grijehu, jer svaki grijeh porobljava dušu, i ta nam sloboda prije svega treba”, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Ukazujući na to da je takvu slobodu mnogo teže zadobiti nego onu na koju mi obično mislimo, koja se zadobija ratom ili nekim drugim procesima, upozorio je da je grijeh najstrašniji okupator. Kao jednu od velikih pošasti današnjice, koja je strašnija od ove epidemije korona virusa, naveo je robovanje narkoticima od kojeg mnoge porodice stradaju:

“Đe se to zlo uvuče, to je robija najstrašnija i tu treba pomoći, a teško je pomoći. Koliko je domova tako razoreno, koliko se toga zla širi svakodnevno. Koliko je nesrećnih ljudi koji zarađuju, bogate se i kuće grade, dajući taj otrov djeci. Kakva pošast! Kakva pogibija i tuga!”

Po njegovom mišljenju na sve to nemamo dobar odgovor jer da smo organizovana zajednica imali bismo prihvatilišta, organizovane ustanove, da spašavaju porodice, djecu. Naglašavajući da je to robovanje narkoticima samo jedna od pošasti koja nas porobljava u ovom vremenu, naveo je sve veće prisustvo robovanja informacijama, mobilnim telefonima, gledanju televizije… što se odražava i na zdravlje (mentalno) čovjeka.

Osvrnuvši se na postojeću epidemiju korona virusa koji hara, istakao je da treba voditi računa kako se odnosimo prema svemu tome, jer ta bolest, zaraza, pandemija… to je iskušenje.

“Ali bi bili mnogo jači da se malo obratimo Crkvi, duhovnosti, postu i molitvi, disciplini duhovnoj. Bili bismo mnogo jači, mnogo spremniji da pomognemo onima koje zahvata ovaj virus. Naravno, treba da se čuvamo, ne poričamo ništa od onoga što medicina propisuje, jedino smo oprezni, jer kroz svaku priliku hoće da se uvuče politika ili neki interes, ili ko zna šta. Moramo biti trezveni u svakom pogledu. Bolest hara, odnosi mnoge živote, treba da se čuvamo, treba da imamo discipline, makar osnovne, da se ne unosimo jedni drugima u lice. Pa to nije pristojno ni u onim vremenima kad nema nikakve zaraze…”, opomenuo je Mitropolit crnogorsko-primorski.

Dodao je da se treba čuvati od ove bolesti, ali da se treba duhovno snažiti da bismo i ovu nepriliku pregrmjeli, pobijedili, jer sve je to iskušenje i svuda je na ispitu naša vjera. U ovim danima se mnogo priča o virusu, koji je prisutan, ali osim te zaraze umire se i umiraće se i od drugih bolesti, Božija je volja:

“Dajte da ne klonemo duhom! Evo odlične prilike, spremamo se postom i molitvom za najveći praznik Rođenja Hristovoga da se oslobodimo. Da se oslobodi i naše tijelo, da se tako osnaži, i da se oslobodi i naša duša od svega onoga što je porobljuje, da okrilati duhovno, da se uznese i počne da živi pravim životom”, istakao je i poučio da pravim životom živimo kada smo izmireni sa svojom savješću i sa svojim bližnjima — u porodici, prijateljima , rođacima, u manastirima, na poslu… — i da gdje god treba pokažemo ljubav.

Objašnjavjući da je svaki čovjek naš bližnji, slika i prilika Božija, slika Hristova, Visokopreosvećeni Mitropolit je kazao da ako jednome od naših bližnjih učinimo, kome treba pomoći, onda smo učinili samome Gospodu. Podsjetivši na običaj da se prije Božića izmirimo sa svima, Mitropolit je poručio da treba da se osnažujemo Božijom ljubavlju i da je dalje širimo, da ono što dobijamo u hramu, ljepotu, radost, dobrotu, kojom nas Bog obdaruje i osjenjuje, da to širimo i ostvarujemo u našem životu, jer tek ćemo tada biti pravi hrišćani.

Kada god započinjemo post pred neki praznik, gledajući na radost praznika koji će doći, gledajući na ljepotu tog podviga koji činimo u slavu Božiju, mi se, kako je kazao, ohrabrujemo, naša duša se okrilati jer možemo uvijek da mijenjamo svoj život na bolje.

“Prizvani smo da činimo dobro, prije svega da se izmirimo sa svojim bližnjima i da ljubav svoju pokažemo na djelu. Da pomognemo bližnjem, da pokažemo ljubav. Kad kažemo lijepu riječ, saslušamo bližnjega iskreno, uzmemo malo od tereta koji nosi, njemu je već mnogo lakše i mnogo je radosniji i sam može da nastavi da nosi svoj krst i ide naprijed sa radošću. Imamo teškoća, imamo iskušenja, ali kad imamo vjere onda sve teškoće i iskušenja se nama obraćaju u slavu, jer se pokazuje sve više slava i sila Svete vjere pravoslavne. Svima neka bude na zdravlje ovaj časni post i praznici koji dolaze, naročito praznik Roždestva Hristovoga”,  kazao je Joanikije.