I Irena i Vesna iskoristile su jedino efikasno oružje protiv virusa koji je gotovo dvije godine paralisao svijet. Rodile su zdravu djecu i tako svim trudnicama koje su u dilemi u vezi s vakcinacijom poslale poruku da ne oklijevaju i da ne gube vrijeme, te da vjeruju u nauku i medicinu.

Dok je Vesna dugo oklijevala, jer su i ljekari imali oprečna mišljenja, zbog čega se i plašila da bi mogla da naudi svojoj bebi, Irena je bez ikakvog razmišljanja prelomila i vakcinu protiv kovida primila već u petom mjesecu trudnoće. Obje su imale podršku supruga, s tim da je Ireni bilo lakše da odluči, budući da je njen muž poznati crnogorski epidemiolog Milko Joksimović, inače zaposlen u Institutu za javno zdravlje (IJZ).

Ipak, zajedničko im je to što šira porodica i okruženje nijesu baš blagonaklono gledali na njihovu odluku, iz straha za ishod trudnoće i brigu hoće li biti posljedica po novorođenče.

Danas su ponosne na svoju odluku, uvjerene da će pozitivno uticati na druge trudnice koje se dvoume da li da se vakcinišu tokom trudnoće. Vesna ipak žali zbog jednog što se nije vakcinisala u petom ili šestom mjesecu trudnoće, kao što je to učinila Irena.

“Protiv COVID-19 sam se vakcinisala u petom mjesecu trudnoće, jer je tada isticalo šest mjeseci od kada sam prethodno preboljela ovu bolest. Odlučila sam se za vakcinaciju jer znam da kod jednog dijela osoba imunitet ne traje dugo i nerijetko ističe tih nekih šest mjeseci na koje se možemo pouzdati u trajanje imuniteta poslije preležane bolesti, kao i da još nema pouzdanog testa na antitijela koji bi pokazivao trajanje i nivo imuniteta”, kaže Irena.

Drugi razlog za vakcinaciju bile su informacije da ukoliko dođe do infekcije u vrijeme trudnoće postoji veći rizik od težeg oblika bolesti i ozbiljnjih posljedica i za majku i za bebu.

Dodatan razlog je i taj što je već bilo dovoljno dokaza obezbjednosti primjene vakcina u trudnoći.

“Veoma je pomoglo i to što je suprug epidemiolog koji prati najnovija saznanja iz oblasti imunizacija, kao i posebno to što moj dugogodišnji ginekolog dr Biljana Dakić Poltiković nije imala ništa protiv, već je ohrabrivala odluku o vakcinaciji”, priča Irena.

Takvo iskustvo sa ljekarima, međutim, nije imala Vesna, inače majka šestoro djece, koja se vakcinisala mjesec dana pred termin porođaja. Cijelu trudnoću, kaže ona, provela je u dilemi što da radi.

“Dodatnu brigu i strah su mi unosili i ljekari koji su pratili moju trudnoću, moj izabrani ljekar i drugi medicinski radnici koje sam pitala za savjet. Savjeti su bili oprečni, od toga da se obavezno i što prije vakcinišem, do toga da to nikako ne radim, nego da čekam. Sve me je to zbunjivalo i uznemiravalo, a vrijeme je prolazilo”, priznaje Vesna.

Njen suprug se, kaže, vakcinisao među prvima u Crnoj Gori, a i sva djeca uredno vakcinisana po kalendaru vakcinacije. Ipak, crv sumnje joj nije davao mira. Plašila se da ne naškodi bebi u stomaku.

“Svaki novi dan je donosio nove vijesti, neki poznati i dragi ljudi su se razbolijevali. Neki su i izgubili u toj borbi. Novine su pisale o slučajevima trudnica na respiratoru, bilo je i mladih majki koje su umrle poslije porođaja. Tada sam prelomila. Prevagnuo je strah da će moja djeca, a tada ih je bilo petoro, uzrasta od tri do 15 godina, ostati bez mene ”, kazala je Vesna.

Koliko Irena Stijepović Joksimović vjeruje nauci i medicini pokazuje i to što se, kako je kazala, i u ovoj i u prethodnoj trudnoći vakcinisala i protiv gripa. Obje trudnoće su, napominje, protekle uredno: “Nakon vakcinacije praktično nijesam imala nikakvih neželjenih reakcija, čak ni onih koje bise mogle očekivati poput bola u ruci, malaksalosti ili temperature”.

Sa druge strane, Vesna Pejović, čiji je porođaj protekao uredno, a beba ocijenjena desetkom, vakcinisala se Fajzerom. Nakon revakcinacije imala je visoku temperaturu, malaksalost i bol u mišićima tri dana: “ Tada sam samo mislila na to kako bih podnijela koronu, ako mi je na vakcinu reakcija takva”.

Kakva je bila reakcija porodice, prijatelja…

“Reakcije okoline su bile različite. Od zaprepašćenosti i otvorenih komentara, poput ko zna kakvu ću štetu nanijeti bebi, do podrške i lijepih riječi. Važna mi je bila samo podrška supruga. Na loše komentare nisam se obazirala. Mislim da je previše slobodno i pretjerano tražiti majci šestoro djece da objašnjava svoju odluku i zašto se zaboga vakcinisala”, jasna je Vesna.

“Moram da priznam da je bilo straha kod šire porodice, s obzirom da su svi oprezni i posebno osjetljivi kada su u pitanju trudnice, ali kada su vidjeli da je sve dobro prošlo, sada su ponosni na moju odlučnost. Takođe, čula sam da je moja vakcinacija podstakla i neke moje koleginice i poznanike da lakše donesu odluku da se vakcinišu, što me zaista čini srećnom, jer sam kao zdravstveni radnik dala primjer poštovanja stručnih preporuka”, poručuje Irena.

Podsjeća da su se informacije o kovidu i trudnoći promijenile u odnosu na prošlu godinu.

“Od moje doktorke ginekologa sam informisana da su neke trudnice imale velikih problema kada su se inficirale tokom trudnoće. Takođe, suprug i jasmo imali i srednje težak oblik kovida i osjetili smo na svojoj koži koliko je to opasna bolest. Dodatni agrument za vakcinaciju je bio što postoji šansa da dio antitjela koji razvijete nakon vakcinacije prenesete i svojoj bebi što je može dijelom štititi prvih par mjeseci života, a to je dragocjeno”, rekla je Irena.

Ljekari koji podstiču oklijevanje prave grešku

Irena Stijepović Joksimović savjetovala je buduće i sve žene koje su već u drugom stanju da se prije eventualne odluke o vakcinaciji raspitaju kod ljekara kojem vjeruju i ko ih neće samo informisati na način da odgode takvu odluku ili sa njom sačekaju.

“Mnogima je lakše da kada treba dati preporuku za trudnice da se malo sklone, da upute na nekog drugog i da ne preuzimaju rizik. Moram reći da zdravstveni radnici koji postiču oklijevanje ili odlaganje vakcinacije bez jasnih kontraindikacija, na taj način prave grešku i medvjeđu uslugu pacijentima”, kaže Irena.

Dok se čeka i oklijeva, kako je rekla, možete se oboljeti i napraviti velika greška, umjesto da se primi vakcina koja donosi veliku korist uz mali rizik.

Ističući da je danas teže iznijeti trudnoću nego ranije, Irena kaže i da drugo stanje sada nosi i dio nezvjesnosti: “Ali uz pravu porodičnu podršku i umjeren pristup bez pretjerane brige i bez pretjerane euforije tokom trudnoće, onda kada se rodi zdrava beba, to je bezgranična sreća koja daje smisao svemu.”