Mitropolija crnogorsko-primorska objavila je intervju mitropolita Jaonikija “Novostima” jer se, kako su saopštili, intervju pojavio donekle izmijenjen, i uz  naknadno suštinski izmijenjeno poslednje pitanje koje Mitropolitovom odgovoru daje potpuno drugačiji smisao i značenje, od čega su željeli da se ograde.

"Molimo čitaoce da obrate pažnju na sadržaj i smisao poslednjeg pitanja, kako je Vladici dostavljeno, zbog toga što se tek u tom kontekstu vidi da se ono odnosi samo na optužbe na račun Crkve koje dolaze iz Crne Gore, a ne iz Srbije", poručili su.

Mitropolit je komentarišući nemilih scena tokom ustoličenja na Cetinju kazao da je uvjeren da su zavade u Crnoj Gori proizvedene na vještački način.

"One su opasne ali su i rješive. Mnogima su dobro došle podjele u našem narodu i dugo se na njima radilo i spolja i iznutra tokom naše burne istorije. Prirodno je da nam treba vremena da ih prevaziđemo, da se bratski razumijemo i izmirimo. Siguran sam da je to iskrena želja kod svih bez obzira ko je sada na kojoj strani. Što se tiče našeg ustoličenja rado pominjem one svečane trenutke kada smo duboko osjećali jedinstvo cijele pravoslavne Crne Gore koja je predvođena NJegovom Svetošću našim Patrijarhom Porfirijem ustoličavala svog Mitropolita. Tu svečanost nije moglo pokvariti ni paljenje guma ni pravljenje haosa na Cetinju. Za taj haos nije krivo većinsko, tradicionalno  i čestito Cetinje nego pojedinci iz vrhuške bivšeg režima. I ovom prilikom kao i mnogo puta do sada pokazalo se da kroz Crkvu, kroz njeno hristoliko zajedništvo živi NJegoševa Crna Gora i da je snaži blagoslov svetog Petra Cetinjskog i svetog Vasilija Ostroškog", kazao je Joanikije.

Kako je kazao, Patrijarh Porfirije je napadnut zbog njegove izjave povodom početka božićnog posta gdje je pozvao svoj narod da se ne tuče po ulicama.

"Šta će drugo da kaže srpski Patrijarh kad vidi svoju duhovnu djecu da se tuku pesnicama, motkama i kamenicama i jednu drugima razbijaju glave nego da sa očinskim bolom u duši pozove sve one koji to čine da se ne biju nego da čuvaju jedni druge. Nije mi jasno kome smetaju blage riječi NJegove Svetosti kad kaže „ svako je svakome potreban, ne možemo jedni bez drugih“, a onda poziva na mir i „dvojednu ljubav prema Bogu i prema bližnjem, što znači ( na ljubav) prema svakom čovjeku“. Ako nekome smetaju ovdje navedene Patrijarhove jevanđelske i očinske riječi onda taj treba da se zabrine za svoje duhovno stanje i zdravlje", ocijenio je između ostalog Joanikije.

Mitropolit je uvjeren da je izvjesni povratak kapele na Lovćen ispunjenje NJegoševog amaneta da njegove kosti počinu u crkvi dug i obaveza cijele Crne Gore prema njenom najvećem geniju.

"Rušenje kapele je bio nalog sa vrha komunističkih vlasti koje su se u tom zločinu poistovijetile sa nekadašnjom austrougarskom okupacionom silom koja je srušila NJegoševu kapelu 1916 godine", kazao je Joanikije i dodao:

"Iz tog mračnog spoja komunizma i fašizma rodila se mržnja u mnogim glavama protiv NJegoševog pravoslavlja i srpstva da se od nje pojedini ni do danas nijesu otrijeznili. Mi ćemo se držati njegoševskog amaneta koji nam je ostavio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije da vratimo kapelu na Lovćen, da u nju sahranimo kosti NJegoševe, a da Meštrovićev mauzolej sačuvamo kao svjedočanstvo prohujalog vremena, da se nikom ne svetimo i da konačni sud za sve prepustimo Bogu. Povratak NJegoševe kapele na Lovćen i njenog prvobitnog izgleda je prilika za svenarodno izmirenje u Crnoj Gori i to, gdje bi ljepše i sugurnije, nego oko NJegoša i njegove zadužbine", ocijenio je mitropolit.

Miješa li se Crkva u pitanja države? To spočitavaju oni iz bivšeg režima koji su izopšteni iz Pravoslavlja.

"Mi se kroz svoju službu brinemo za ljudske duše i za njihovo spasenje, za razvoj duhovnosti i vjerskog obrazovanja i za unapređenje kvaliteta života u cijelom društvu. U svim civilizovanim zemljama sa hrišćanskom većinom poželjno je da Crkva bude aktivni činilac društva. Ona kao baštinik vjekovnog duhovnog iskustva, predanja i znanja uvijek može i treba da pomogne široj društvenoj zajednici u razrešenju suštinskih životnih pitanja koja se tiču smisla života. Uvjeren sam da je takav odnos prema državi, ako hoćete i prema politici, ispravan s tim što nije dobro da se sveštena lica poistovijećuju sa bilo kojom strankom i stranačkim dnevnim politikama. Što se tiče onih koji nas blate i optužuju za sve i svašta pa i da se bavimo stranačkom politikom, meni je žao što su pali iz vjeronauke i što su se svojevoljno i zasluženo, nadam se privremeno, do njihovog pokajanja, našli van okrilja Crkve", zaključio je.