"Trenutno je situacija u našoj zemlji veoma loša. Imamo ekonomske probleme i lošu zdravstvenu zaštitu. Ranije je bilo lijekova u bolnicama, a sada zaliha više nema. Ljekari i medicinsko osoblje ne dobijaju platu, nemamo struju. U stvari, nedostaje sve", kaže Nazo,piše Dojče Vele.

Ta Avganistanka svoja iskustva je podijelila sa Međunarodnim komitetom spasa (IRC).

Deset zemalja u kojima je najveća smrtnost

Ta nevladina humanitarna organizacija već više od deset godina objavljuje spisak 20 najvećih humanitarnih kriznih područja na svijetu. Ove godine na prvom mjestu je Avganistan, a slijede Etiopija i Jemen. Među prvih deset je još pet afričkih zemalja, a tu su i Mjanmar i Sirija. Čak 274 miliona ljudi širom svijeta zavisi od humanitarne pomoći, što je porast od 63 odsto u zadnje dvije godine.

U Avganistanu je ugroženo 59 odsto stanovnika. Ti ljudi nemaju dovoljno novca, jer je sve drastično poskupilo, a posebno hrana i lijekovi.

Debora Lajon, specijalna izaslanica generalnog sekretara Ujedinjenih nacija i direktorka humanitarne misije UN za Avganistan (UNAMA), sredinom novembra upozorila je Savjet bezbjednosti da bi bila "istorijska greška - greška koja je već jednom učinjena i koja je imala dramatične posljedice", ako bi svijet ponovo ostavio na cjedilu avganistanski narod.

Sankcije pogađaju pogrešne osobe

Lajon je kao najveći uzrok problema navela finansijske sankcije koje su uništile tamošnju privredu. Prije dolaska talibana na vlast, oko 75 odsto javnih izdataka pokrivano je novcem iz razvojne pomoći. Sada su ta sredstva zamrznuta.

"Može se reći da ta vrsta sankcija na kraju teže pogađa stanovništvo nego one koji su stvarni cilj tih mjera", kaže za DW Ralf Ahenbah, šef njemačkog ogranka IRC.

Kaže da se stiče utisak da je sa povlačenjem stranih vojnika u avgustu uslijedilo i ekonomsko povlačenje.

"Ne bi smjelo da se dogodi da bude i humanitarnog povlačenja", upozorava Ahenbah.

Četiri stvari u kojima je sistem zakazao

Prema ljudima iz IRC, loše stanje u Avganistanu i drugim zemljama svijeta nije posljedica nekakve serije nesrećnih okolnosti, već rezultat toga što je zakazao međunarodni sistem. On, kažu, čak u četiri tačke više ne odgovara potrebama ljudi i vremena.

"Zakazala je diplomatija. Sukobi se jednostavno više ne rješavaju diplomatskim putem". Potom je zakazala i država. Države u kriznim regionima više ne ispunjavaju svoje obaveze prema građankama i građanima. Treća tačka je pravo. Pravni sistema, a u to spada i međunarodno pravo, više ne štiti civile. I na kraju, tu je i operativno zakazivanje: humanitarne mjere više ne mogu da zadovolje sve veće potrebe", rekao je Ahenbah.

Prema podacima IRC, u 43 zemlje gladuje više od 40 miliona ljudi. To je rekordna brojka. Pored toga, više ljudi nego ikad prije bilo je prisiljeno da napusti svoj dom: njih 80 miliona. Razlozi za bjekstvo i glad su ekonomski, društveni i klimatski, ali najveći problemi su rat i nasilje.

Krizni region Sahela

Šest od deset najugroženijih zemalja nalazi se u Africi. Na četvrtom mjestu liste IRC je Nigerija. Ta najmnogoljudnija afrička država raspolaže bogatim izvorima nafte i već godinama bilježi veliki ekonomski rast. I uprkos tome, 70 odsto stanovnika i dalje živi u siromaštvu. U zemlji raste nesigurnost, već više od 12 godina u regionu Sahela na sjeveroistoku bjesne sukobi. U međuvremenu su izbili i u drugim dijelovima zemlje.

"Na primjeru Nigerije moguće je odrediti dva kompleksa uzroka humanitarne katastrofe. S jedne strane, tu su uzroci za koje su odgovorni ljudi: nasilje i progon. S druge, to su prirodne katastrofe. Klimatska kriza dodatno pojačava suše, poplave i druge oblike ekstremnih vremenskih uslova", ističe Ahenbah.

Korona je pogoršala ionako teško stanje

Povrh svega, pandemija korone teško je pogodila čitav svijet, nastavlja Ahenbah.

"Ali, najteže su pogođeni oni najslabiji, izbjeglice, prognanici, ljudi u kriznim situacijama", kaže on.

U državama koje se nalaze na prvih deset mjesta na listi IRC, vakcinisano je samo oko tri odsto stanovnika. Osim toga, u mnogim državama su zbog pandemije zatvorene škole. To znači da čitavoj jednoj generaciji prijeti da ostane u siromaštvu, jer neće dobiti potrebno obrazovanje.

Nova njemačka vlada se u svom koalicionom ugovoru obavezala da će se angažovati za mir, slobodu, ljudska prava, demokratiju, pravnu državu i održivost. Ahenbah smatra da bi, u skladu s tim, vlada u Berlinu trebalo da riješi problem sa time što je diplomatija zakazala.

Trebalo bi, kaže, "investirati vrijeme i uložiti napore kako bi se približilo diplomatskom rješenju najdužih sukoba u ovom svijetu".