Do poslednjeg daha Dezmond Tutu je nametao svoj legendarni otvoreni govor da osuđuje nepravde i kritikuje vlasti, koje god one bile.

Predsjednik Ramafosa je u ime svih Južnoafrikanaca izrazio "duboku tugu" zbog smrti Dezmonda Tutua, te izuzetne ličnosti južnoafričke istorije.

"Smrt nadbiskupa emeritusa Dezmonda Tutua je novo poglavlje tuge u opraštanju naše nacije od generacije izuzetnih Južnoafrikanaca koji su nam ostavili jednu oslobođenu Južnu Afriku", rekao je predsjednik Ramafosa u saopštenju.

"Čovjek izuzetne inteligencije, integrisan i nepobjediv protiv snaga aparthejda, on je bio istovremeno i nježan i osjetljiv u svom saosjećanju za one koji su patili od presije, nepravde i nasilja pod aparthejdom, i za ugnjetavane i ugnjetavače u cijelom svijetu", rekao je Ramafosa.

Posle dolaska demokratije 1944. i izbora svog prijatelja Nelsona Mandele na čelo zemlje, Tutu koji je dao Južnoj Africi nadimak "Nacija duginih boja" predsjedavao je Komisijom za istinu i poverenje (TRC) koja će, kako se nadao, omogućiti da se okrene stranica rasnoj mržnji.

Dezmod Tutu je postao poznat u najgorim vremenima rasističkog režima aparthejda. Tada kao sveštenik on je organizovao mirne marševe protiv segregacije i zalagao se za međunarodne sankcije protiv bijelog režima u Pretoriji.

Postao je sveštenik 1960. godine i kasnije je služio kao biskup Lesota od 1976-1978, pomoćnik biskupa Johanesburga. Postao je biskup Johanesburga 1985. i imenovan je za prvog crnog nadbiskupa Kejptauna.

Iskoristio je svoju istaknutu ulogu da govori protiv represije nad crncima u svojoj zemlji, govoreći uvijek da su njegovi motivi vjerski, a ne politički.

Samo ga je sveštenička odora poštedjela da ne ode u zatvor poput brojnih drugih boraca protiv aparthejda.

Njegova nenasilna borba nagrađena je Nobelovom nagradom za mir 1984. godine.

Posle okončanja aparthejda, vjeran preuzetim obavezama, on je postao kritičar vlade Afričkog nacionalnog kongresa (ANC), kritikovao je greške bivšeg predsjednika Tabo Mbekija u borbi protiv side kao i zbog korupcije.

On je čak 2013. godine obećao da nikad više neće glasati za stranku koja je pobijedila aparthejd.

"Nisam se borio da otjeram ljude koji su se smatrali bogovima da bi ih zamijenio drugim koji isto misle", rekao je on.

Nadbiskup je bio slab već nekoliko mjeseci. On više nije istupao u javnosti, ali bi uvijek sa smješkom pozdravljao kamere prisutne kad god se negdje kretao, dok je išao da primi antikovid vakcinu u jednoj bolnici, ili prilikom proslave 90. rođendana u Kejptaunu u oktobru.

Poslednji put zemlja je imala neke vijesti o njemu 1. novembra kada je daleko od očiju javnosti glasao na poslednjim lokalnim izborima.

U znak žalosti južnoafrički igrači kriketa su nosili crne trake prvog dana važnog takmičenja protiv Indije, blizu Johanesburga.

"Žalićemo zbog njegovog nestanka", rekao je anglikanski nadbiskup Kejptauna Tabo Makgoba, govoreći u ime svih ljudi od vjere i kako je rekao, u ime miliona ljudi u Južnoj Africi, Africi i u svijetu.

"Nikoga se nije plašio... osporavao je sisteme koji su unižavali čovječnost", rekao je Makgoba.

"Ali, kada su činitelji zla imali pravu promjenu stava on je slijedio primjer svog Gospoda i bio je spreman da oprosti", rekao je on.

Fondacija Mandela brzo je reagovala ocijenivši gubitak Tutua "nemjerljivim".

"Bio je veći od prirode, i za toliko ljudi u Južnoj Africi i u svijetu njegov život je bio blagoslov... to je bilo jedno izuzetno ljudsko biće, mislilac, vođa, pastir", navodi se u saopštenju.