U Crnoj Gori i dalje postoje duboke podjele, tenzije između vladajuće koalicije i opozicije, ali i tenzije unutar same vladajuće koalicije. Na pitanje šta vidi kao rješenje političke nestabilnosti u Crnoj Gori, koja utiče i na njen napredak ka članstvu u Evropskoj uniji, Eskobar ističe da nije na Sjedinjenim Državama da rješavaju tenzije i probleme vladajuće koalicije unutar jedne članice NATO-a.

“Međutim, jasno smo stavili do znanja šta očekujemo, da se nadamo se da će Crna Gora ostati zapadno orijentisana zemlja, čvrsta članica NATO-a i da će nastaviti da napreduje na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. Jasno smo stavili do znanja da ne smatramo da sve stranke u političkom spektru ispunjavaju te kriterijume. Ali u međuvremenu, željeli bismo da nastave u tom pravcu. Još jedna komplikacija je što takođe smatramo da oni treba da rade veoma naporno u borbi protiv korupcije. To su naša očekivanja. A kako će riješiti tekuću krizu, zaista zavisi i od lidera zemlje i od glasača”, navodi Eskobar.

Na crnogorskim liderima je, navodi, da donesu odluku o tome li će biti manjinske vlade.

“A što se tiče Demokratskog fronta, on se pokazao kao neko ko izaziva podjele, podstiče etničke tenzije, stalno blokira reforme u parlamentu i time blokira put ka Evropi. Takođe je u prošlosti bio veoma protiv NATO-a i nije bio od pomoći svojim izjavama o Kosovu. Tako da ne vjerujem da se to promijenilo i ne smatramo ih odgovarajućim partnerom”, poručuje Eskobar.

Njega najviše zabrinjava korupcija na Balkanu.

“Korupcija je zaista razlog zbog kojeg mnoge zemlje nisu ostvarile veći napredak. To je takođe razlog što djelovi regiona imaju demografske probleme. Tako da moram da budem iskren, kad god sretnem ljude u dijaspori, veliki broj ljudi koji napuštaju region ne odlaze zbog etničkih problema. Ne odlaze jer ne žele da žive u multietničkim državama. Odlaze jer nemaju priliku za adekvatnu ekonomsku budućnost bez koruptivnih veza. Dakle, to je problem broj jedan sa kojim se Balkan suočava i takođe najveći izazov za dovođenje stranih direktnih investicija u region”, navodi Eskobar.

Jedno od sredstava koje je američka administracija koristila tokom protekle godine u borbi protiv korupcije su sankcije – protiv Milorada Dodika, člana predsjedništva BIH i još dvojice bosanskih zvaničnika, zatim protiv Milana Radoičića i Zvonka Veselinovića na Kosovu. Eskobar otkriva da li će se na spisku sankcionisanih naći još zvaničnika, političara i njihovih saradnika iz regiona.

“Kao što sam ranije rekao, ne želim da ljudi misle da se Sjedinjene Države angažuju u regionu prvenstveno kroz sankcije. Imamo mnogo mogućnosti da unaprijedimo agendu naših partnera, da unaprijedimo agendu ljudi koji zaista zastupaju težnje svojih naroda. Rekao bih da je u velikoj mjeri težnja tih ljudi da žive u zemljama koje su oslobođene korupcije i približavaju se Evropi. To je ono što ljudi u regionu u velikoj mjeri žele. Međutim, ova administracija je veoma posvećena borbi protiv korupcije i jedno od sredstava u toj borbi su ove sankcije. I mogu reći DA, biće ih još, ali to neće biti primarno sredstvo našeg angažmana. Uz to, takođe moram da pojasnim da ove sankcije nisu usmjerene na zemlje. Nisu usmjerene na određene narode. Usmjerene su na pojedince koji su duboko umiješani u korupciju”, poručuje Eskobar.

Kada kaže da će ih biti još, to odnosi na Srbiju, Crnu Goru, sve zemlje Zapadnog Balkana.

“Riječ je o svim zemljama Zapadnog Balkana. Ali rekao bih i da je ova administracija posvećena korišćenju drugih sredstava, uključujući i globalni Magnitski zakon protiv ljudi širom svijeta koji su uključeni u kriminalne aktivnosti i korupciju”, navodi Eskobar.