Predsjednik Ujedinjenjene reformske akcije (URA) i potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je predložio koncept manjinske Vlade. Prema Abazovićevoj zamisli, novu Vladu bi trebalo da podrže svi politički subjekti u parlamentu, ali ne bi svi mogli da računaju da budu dio vlasti. Ne treba biti vidovit, pa shvatiti da Abazović misli na Demokratsku partiju socijalista i Demokratski front.

Ali, sa druge strane, ovaj koncept nikako ne može da uspije ako za njega ne glasa neka od ove dvije parlamentarne grupacije.

Prema ovoj zamisli, na ovaj način bi se deblokirao put Crne Gore prema Evropskoj Uniji, ali i uspostavila neophodna stabilnost unutrašnjih političkih prilika.

Dopisnik Al Džazire iz Bijelog Polja, Edin Smailović smatra da će podrška manjinskoj Vladi, iako opet nevoljna, stići od Demokratske partije socijalista. Razloga je više zašto će baš Demokratska partija socijalista podržati ovu prekompoziciju vlasti. Prvi je svakako spoljni pritisak u vidu američkog izaslanika za Zapadni Balkan Gabriela Eskobara koji je nedavno pohodio Crnu Goru i između ostalog, sasvim jasno kazao koga nova administracija u Vašingtonu ne želi u vlasti. Drugi razlog je to što se Demokratska partija socijalista mjesecima nalazi u defanzivi, a pojedini funkcioneri na lokalnom nivou već otkazuju poslušnost partijskom vrhu. Đukanović je svjestan da je stranci na čijem se čelu nalazi neophodno vrijeme za političku konsolidaciju, a manjinska Vlada koju bi podržala Demokratska partija socijalista bi bila upravo ta šansa.

Međutim, postavlja se pitanje dometa, mogućnosti i trajanja manjinske Vlade. Ono čega moraju biti svjesni oni koji ulaze u ovaj novi eksperiment jeste da je u Crnoj Gori već instalirano dovoljno kadrova po dubini koji će itekako praviti smetnje u realizaciji koncepta koji će objektivno značiti povratak Crne Gore na čvrste euro-atlantske pozicije. Samo totalna politička neznalica ili idealista može vjerovati da se ovaj reverzibilan proces može odigrati bez turbulencija.

Demokratski front i Demokrate Crne Gore koji ostaju van potencijalne nove vlasti imaju nekoliko stotina kadrova koji su imenovani na čelna mjesta u prosvjeti, policiji, pravosuđu, ali i u javnim preduzećima kao što su na primjer Elektroprivreda Crne Gore i Aerodromi.

Ako manjinska Vlada bude sa ograničenim rokom trajanja, na šest mjeseci ili godinu dana, iluzorno je očekivati da će ona biti u mogućnosti da povrati kontrolu nad ovim sistemima do kraja svog mandata.

Ono što je takođe nepoznanica jeste kako će reagovati dosadašnji konstituenti vlasti kada ostanu kratkih rukava. Da li će opet pokrenuti demonstracije i da li će to ostati samo unutrašnja stvar Crne Gore?

Realno, manjinska Vlada otvara mnogo pitanja, a daje tako malo odgovora.

Vučić zna dva vlada samo u haosu

Ono što je važno, ako se želi da ovaj eksperiment ne prođe neslavno kao prethodni, jeste čvrsta međunarodna podrška novoj Vladi, ali i ono što je još važnije, centri moći u Briselu i Vašingtonu moraju shvatiti da je  Crna Gora i njena stabilizacija samo dio regionalne slagalice. Ništa ne znači ako privremeno ugasite požar u Crnoj Gori , a ostavite da požar bukti u Bosni i Hercegovini ili u Srbiji.

I tu se dolazi do srži problema, a mislim da nažalost na Zapadu ne postoji želja da se taj problem riješi do kraja. Mora se jasno i glasno reći da je Aleksandar Vučić glavni inspirator i režiser regionalne nestabilnosti. Ne treba biti posebno inteligentan pa shvatiti da Vučić samo kopira svog duhovnog oca Slobodana Miloševića.

I to Vučićevo „mirotvorstvo“ izgleda ovako: prvo se međuetnički i međuvjerski odnosi zaoštre do tačke pucanja. Taj posao naravno ne obavlja Vučić već njegovi operativci na terenu u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, ali i unutar Srbije gdje zatreba. Naravno, tu su Aleksandar Vulin da bi slika ludnice izgledala što uvjerljivija.

Oni u međunarodnoj zajednici koji misle da se može naći neki kompromis sa Vučićem su u grdnoj zabludi. Ta zabluda košta i koštaće puno građane Zapadnog Balkana ali i Evrope. Kompromis nije moguć iz sasvim jednostavnog razloga. Vučić jedino umije da vlada u haosu. Svaka normalizacija političkih prilika je put ka njegovom konačnom političkom kraju, a on sebi to nikako ne može da priušti.

Zato će nastaviti da izaziva probleme gdje god može, a onda da se nudi da te iste probleme koje je on sam napravio i rješava.

E to će biti i najveći izazov za novu vlast u Crnoj Gori. Ozbiljno ugrožavanje pravnog poretka jedne zemlje može se desiti samo ogromnim uplivom sa strane. To se u našem slučaju neće desiti jedino ako  bude postajala jasna i čvrsta sila kao faktor odvraćanja. Takođe, to mora biti prošireno i na cijeli region, jer je nerealno očekivati da na Balkanu u jednoj maloj državi od pola miliona stanovnika instalirate demokratiju,  a da okolo te zemlje caruje mrak etničke i vjerske isključivosti.

Ali, na kraju, Crna Gora je došla u fazu, da koji god put odaberemo, on će biti neizvjestan i trnovit. Oni koji kreiraju ovaj politički projekat koji se zove manjinska Vlada Crne Gore, moraju biti svjesni ogromne odgovornost koju preuzimaju na sebe. Možda je ovo posljednja šansa da se izvučemo iz vrlo nezahvalne političke, ekonomske i sigurnosne situacije. Nadam se da su toga posebno svjesni Dritan Abazović i Vladimir Joković, po svemu sudeći dvije ključne ličnosti nove vlasti.

Ako ni ovaj koncept vlasti ne bude dao rezultate, bojim se da će to biti samo kupovina vremena na vlastitu štetu, jer će nas tada očekivani armagedon javnih finansija još teže udariti uz političke posljedice koje u ovom trenutku niko ne može predvidjeti.

Čekamo rasplet ili novi zaplet.

Izvor: Al Džazira