Ovo otkriće, za koje naučnici tvrde da je jedno od prvih ovog tipa, ukazuje na to da izloženost predaka stvarima poput duvanskog dima može da ima posljedice koje ostaju u porodicama neotkrivene čitavim generacijama,prenosi Science Alert.

"Ako se ove asocijacije potvrde u drugim skupovima podataka, ovo će biti jedna od prvih studija na ljudima sa podacima koji su pogodni da se počne sa razmatranjem ovih asocijacija i da počne da se otkriva porijeklo potencijalno važnih međugeneracijskih odnosa“, kaže epidemiolog Džin Golding sa Univerzitet aBristol u Velikoj Britaniji.

Godine 2014. Golding i kolege istraživači procijenili su podatke iz Avon longitudinalne studije roditelja i djece, poznata kao studija "Djeca 90-ih", opservacione studije o trudnicama i njihovim porodicama, koja je započela ranih 1990-ih i prvobitno je bila na čelu sa Goldingom.

Analiza podataka iz upitnika iz studije "Djeca 90-ih iz 2014. godine otkrila je da su sinovi očeva koji su počeli da puše prije 11 godina imali veći indeks tjelesne mase (BMI) u adolescenciji, sa povećanim prosečnim obimom struka i povećanom tjelesnom masnoćom.

Ovo, napisali su Golding i njeni koautori, bio je rijedak primer negenetskog transgeneracijskog signala koji je naslijedilo ljudsko potomstvo, sa velikim dijelom postojećih dokaza o efektima izloženosti predaka koji dolaze iz studija koje uključuju životinjske modele.

Sada, dublja analiza podataka studije "Djeca 90-ih" otkriva da se fenomen proteže još dalje kroz generacije, i to ne samo od oca do njegovog sina, već od dede do njegove unuke, kao i od pradede do njegovog pra - unuka.

"Sada pokazujemo da ako je deda po ocu počeo da puši prije puberteta, odnosno bio je mlađi od 13 godina, u poređenju sa kasnije u detinjstvu, 13 do 16 godina, njegove unuke, ali ne i unuci, imali su dokaze o višku telesne masti u 17  i 24 godine", objašnjavaju istraživači u svom novom radu.

"Prije puberteta, izlaganje dječaka određenim supstancama moglo bi da utiče na generacije koje ga slijede", kaže Golding, napominjući da je jedan od važnih zaključaka ovog nalaza implikacije koje on ima na naše razumijevanje zdravlja ljudi danas, i kako može biti oblikovano nevidljivim uticajima.

Jedan od razloga zašto djeca postaju gojazna možda nije toliko povezana sa njihovom trenutnom ishranom i vježbanjem, nego sa načinom života njihovih predaka ili postojanošću povezanih faktora tokom godina.

Tim kaže da će nam trebati mnogo više istraživanja ovog fenomena da bismo razumjeli šta se ovde dešava i da priznaju da njihova sopstvena analiza ima niz ograničenja, uključujući i to da je postojala velika količina podataka koji nedostaju u smislu svijesti ispitanika o detinjstvu i okolnosti njihovih roditelja, baka i deka.

Bez obzira na to, oni tvrde da njihova studija nudi prve dokaze ove vrste o transgeneracijskim efektima, iako je u ovom trenutku još uvek nepoznato kako nastaju ti efekti.

Moguće je da je ovo samo korelacija, a ne efekat izazvan izlaganjem duvanskom dimu. Istraživači priznaju da je malo moguće da su pušači prije puberteta u studiji možda imali naslijednu predispoziciju za gojaznost koja se pojavila tek nekoliko generacija kasnije.

"Važno je napomenuti da su navedene asocijacije povezane sa gojaznošću. Opšte je poznato da je gojaznost kompleksan poremećaj prouzrokovan interakcijom genetike, epigenetike i faktora životne sredine", zaključuju istraživači.

Nalazi su objavljeni u Scientific Reports.