"Donošenje i izmjena Odluke nalazi se u isključivoj nadležnosti Vlade Crne Gore, kako u pogledu pripreme predloga, tako i u pogledu usvajanja u skladu sa članom 17 Zakona o crnogorskom državljanstvu. Zbog toga čudi pritisak kolega iz drugih oblasti javne uprave koji svoje izjave daju suprotno propisanim zakonskim nadležnostima iz člana 17 Zakona o crnogorskom državljanstvu, šireći svoju nadležnost na obaveze Vlade, umjesto da crpe svoju nadležnost iz naloga i obaveza Vlade. Posebno čudi i zabrinjava pritisak nekih kolega iz javne uprave, sa elementima službenog, ali i javnog navođenja na protivpravni uticaj, na upravu i direktora Službenog lista, da donijetu Odluku ne objavi, suprotno svim svojim službenim obavezama iz Zakona o objavljivanju propisa i drugih akata", navodi Čarmak.

Zakon o crnogorskom državljanstvu propisuje, napominje on,  da je uslov za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom i da stranac u Crnoj Gori zakonito i neprekidno boravi 10 godina prije podnošenja zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo, koja norma u tom roku stoji usklađena sa propisom iz člana 6 stav 3 ratifikovane Evropske konvencije o državljnstvu koja zabranjuje određivanje boravka dužeg od 10 godina prije podnošenja zahtjeva za prijem u državljanstvo.

"Ni Zakon, no Konvencija ne prave razliku između boravka po osnovu stalnog ili privremenog nastanjenja. Zakon i Konvencija zahtjevaju da boravak u periodu od najduže 10 godina bude neprekidan i zakonit. Zakonitost boravka određuje se urednošću prijava i odredbama Zakona o strancima Crne Gore, i ne može se degradirati bilo kojim podzakonskim aktom", ističe Čarmak.

Član 86 Zakona o strancima propisuje, podsjetio je, da se dozvola za stalni boravak može se izdati strancu koji je do dana podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole zakonito boravio u Crnoj Gori neprekidno pet godina po nekom od osnova za privremeni boravak u Crnoj Gori.

"Dakle, zakonitost boravka stranaca propisana je odredbama Zakona o strancima, a članom 86 istog zakona propisano je da se dozvola može izdati samo onom licu koje zakonito i neprekidno boravi u Crnoj Gori najmanje 5 godina", navodi.

Dakle, pojašnjava nadalje, prilikom upravnog postupka za izdavanje dozvole za stalno nastanjenje stranca, državni organ utvrđuje da je stranac boravio zakonito i neprekidno 5 godina u Crnoj Gori.

"Jasno je da stranac ne započinje „zakoniti boravak“ dobijanjem dozvole za stalno nastanjenje kao što to pogrešno normirala dosadašnja Odluka, već svoj zakoniti boravak započinje  ulaskom i nastanjenjem Crnoj Gori u skladu sa Zakonom o strancima. Načelo jedinstva pravnog poretka nalaže obavezu da ukoliko isti organ uprave utvrdi da je stranac zakonito i neprekidno boravio u Crnoj Gori pet godina radi dobijanja dozvole za stalno nastanjenje, isti može tu činjenicu „zakonitog i neprekidnog“ boravka u Crnoj Gori kao utvrđenu koristiti i u ostvarivanju drugih prava. Odlukom koja prepoznaje stalno nastanjenje kao jedini vid zakonitog boravka, isključivala se „zakonitost“ boravka utvrđena pravosnažnom odlukom istog organa uprave. Ovako se degradirala odredba člana 86 Zakona o strancima, kao i pisana međunarodna obaveza Crne Gore iz člana 6 stav 3 Evropske konvencije o državljanstvu", tvrdi Čarmak.

Konačno, dodao je, članom 9 Ustava Crne Gore propisano je da su međunarodni ugovori i opšte prihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg prava i da imaju primat nad nacionalnim zakonodavstvom.

"Evropska konvencija o državljanstvu propisuje zabranu državi potpisnici da kod utvrđivanja uslova za naturalizaciju ne može propisati period boravka duži od deset godina prije podnošenja zahtjeva. Konvencija ne sužava vrstu i oblik boravka na „stalni boravak“ ili bilo koji drugi specifični oblik boravka, pa je dosadašnja Odluka predstavljala flagrantno kršenje i izigravanje Evropske konvencije o državljanstvu. Ovako formulisanim propisom period „zakonitog i neprekidnog“ boravka u Crnoj Gori bio je suprotno Zakonu i Konvenciji povećan sa 10, na 15 godina. Proboj maksimalno dozvoljenog roka boravka sa 10 na 15 godina zakonitog i neprekidnog boravka je izričito zabranjen citiranom odredbom Konvencije", navodi Čarmak.

Konačno,ističe, radi poptune primjene Konvencije i iskorijenjivanja diskriminacije u ovoj oblasti, propisano da je država ima obavezu obrade zahtjeva za prijem u državljanstvo u razumnom roku, kao i zabranu diskriminacije u ovim postupcima.

"Shodno tome, neophodno je da Vlada u cilju ispunjavanja obaveza Konvencije, zatraži od Ministarstva unutrašnjih poslova informaciju o statusu predmeta za prijem u crnogorsko državljanstvo, o kašnjenju njihove obrade u odnosu na rok od godinu dana od dana podnošenja zahtjeva za prijem, te da utvrdi da li se zahtjevi za prijem podjednako brzo i pozitivno rješavaju u odnosu na zemlje sve zemlje porijekla podnosilaca zahtjeva, te u odnosu na vjeru, nacionalnost, pol, rasu i druge osobine zaštićenih antidiskriminacionim odredbama člana 5 iste Konvencij", zaključuje Čarmak.