Koliko je stvar neozbiljno urađena svjedoči činjenica da predlog zakona ne sadrži podatak - kada će popis biti održan. U dijelu u kojem se obično definiše od kada do kada popis treba da traje napisano je samo: "period sprovođenja popisa i referentni momenat popisa utvrdiće Vlada Crne Gore".

Zakon o popisu ne samo da treba da odredi vrijeme održavanja nejvećeg statističkog istraživanja, već postoji i odrednica koja se zove "referentni momenat" kojom se u sat precizira kada se bilježi presjek stanja u društvu. Na primjer, ako je za referentni momenat određen 31. januar u ponoć, a popis traje narednih mjesec dana, djeca rođena nakon tog trenutka neće biti popisana.

Sociolog Andrija Đukanović u izjavi za portal RTCG ocjenjuje da je Vlada koja je već pala imala puno propusta i da je jedan od njih konfuzija u vezi popisa.

"Nepreciziranje datuma održavanja popisa govori nam da je prethodna Vlada bila nekompetentna ili je možda imala neke loše namjere", smatra Đukanović.

On podsjeća da je popis veoma važan proces jer se na osnovu podataka koji se na taj način dobijaju mogu dobiti bitne informacije o kretanjima u društvu poput obrazovne strukture, zaposlenosti, stope nataliteta i slično.

"Dakle, nije to samo statističko pitanje već osnova za razvijanje ozbiljnih politika u različitim oblastima. Država koja ne može da sprovede popis jeste dosta neozbiljna", kaže Đukanović.

"Politički osjetlljivo pitanje"

Dok se čeka izbor nove vlade i dok se ne zna kakva će ona da bude i šta će da radi, popis je i dalje u fokusu političara.

Iz Socijaldemokratske partije (SDP) i Socijaldemokrata (SD) su kazali da manjinska vlada neće imati podršku tih partija ukoliko njeni ciljevi budu potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC, popis i podrška inicijativi "Otvoreni Balkan".

Svi znamo zašto je popis u Crnoj Gori politički osjetljivo pitanje: najvažniji podaci koji zanimaju političare su oni koji se odnose na nacionalnu i vjersku pripadnost građana, kao i na jezik kojim govore.

Tokom protekle godine puno se govorilo o mogućnosti da "identitetska" pitanja na popisu budu izostavljena, međutim, ne čini se kako su velike šanse da se to zaista dogodi. Pored partija koje okupljaju pripadnike srpskog naroda, protiv popisa bez pitanja o naciji vjeri i jeziku su manjinske partije koje te brojke smatraju važnim za ostvarivanje ustavom garantovanog prava na "srazmjernu zastupljenost u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave".

"Nema evropskih propisa za zabranu pitanja o naciji, vjeri i jeziku"

Ne postoji evropski propis koji državama zabranjuje da na popisu postave pitanja o nacionalnosti, vjeri i jeziku.

Unutrašnje je pitanje da li bi popis dodatno produbio ili samo zabilježio podjele u Crnoj Gori. Ni sa popisom, ni bez popisa, građani Crne Gore neće skorije prestati da se, recimo, dijele na Crnogorce i Srbe, a ni na Bošnjake i Muslimane.

Đukanović kaže da se oko tih pitanja upravo i lome kopija i zbog toga i kasni popis.

"Ta pitanja svakako već izazivaju tenzije. I ona su legitimna, ali ovdje imaju drugačiji kontekst. Stiče se utisak da je glavno pitanje koliko će biti pripadnika neke nacionalne zajednice, pa da se onda na osnovu toga mijenjaju određene politike i društvo drugačije strukturira. Vlada logika da ako je nas više onda imamo više prava od drugih. Bilo bi korisno znati koliko ima pripadnika različitih nacija ali to ne predstavlja sudbonosno pitanje kako ga žele predstaviti političari", smatra naš sagovornik.

On navodi da je Crna Gora građansko država i svi treba da imaju ista prava, a onda su ove razlike irelevantne.

"Manjinska prava da, ali ne vidim ni razlog da se toliko insistira na razlikama i posebnim pravima, osim možda u kulturi i mogućnosti da se čuva i ispoljava identitet. Kada je u pitanju zapošljavanje, dijeljenja funkcija i poslova po nacionalnom ključu, mislim da je to pogrešno", ukazuje Đukanović.

Rezultati iz 2011. godine

Prema popisu iz 2011. godine, Crnogoraca u Crnoj Gori je bilo 278.110 ili 44,98 odsto, a Srba 178.110, odnosno 28,73 procenta.

Bošnjaka je bilo 53.605 odnosno 8,65, a Muslimana 20.537, to jest 3,31 odsto. Albanaca je bilo 30,439 i činili su 4,91 odsto stanovništva Crne Gore. Roma je bilo 6.251 ili 1,01 odsto, a Hrvata 6,021 što čini 0,97 odsto. Skoro pet procenata, oko 30.000 ljudi, odbilo je da se izjasni o nacionalnoj pripadnosti. 

U odnosu na popis iz 2003. godine, broj građana koji su se izjasnili kao Crnogorci 2011. godine se povećao za 1,82 odsto, dok se broj onih koji su se izjasnili kao Srbi smanjio za 3,26 procenata. Srpski je govorilo 42.88, a crnogorski 36.97 odsto stanovnika.

Činjenica je da u Crnoj Gori žive ljudi sa "fluidnim" identitetom i većina političara, više ili manje skriveno, nada se i radi na tome da popisom bude zabilježeno što više "naših", a što manje "njihovih". Koliko je to u našim uslovima osjetljiv posao možda najbolje svjedoči činjenica da je Demokratska partija socijalista, kad je odlučila da manirom slona u staklarskoj radnji pospremi "identitetska" pitanja, nakon 30 godina izgubila vlast.

A nakon gubitka vlasti uslijedio je strah da će stanovnici Crne Gore, skloni priklanjanju moćnijima, ponovo početi da mijenjaju kapu, te da će cilj da broj Crnogoraca u Crnoj Gori pređe preko polovine ostati neostvaren, a da će biti više Srba nego ranije.

Nekome ko ne živi ovdje čitava ta identiteska matematika mogla bi izgledati nestvarno, ali svakome odavde jasno je da je - baš tako.

Priprema izbora možda preči posao

Malo je vjerovatno da će vlada koja se upravo ovih dana dogovara imati vremena i volje da se bavi popisom. Ne zato što to ne žele SD i SDP, već zato što se osnovano može pretpostaviti da će imati preča posla. Da pripremi izbore, na primjer.

Kad god da bude održan, ono što sigurno može da se uradi jeste da se popis upristoji. Da svakome bude jasno da može, a ne mora, da popuni kockice sa "identitetskim" pitanjima. 

Prema popisu iz 2011. godine Crna Gora je imala 620.029 stanovnika. Pritom 2020. godine je, prvi put nakon Drugog svjetskog rata, zabilježen negativni prirodni priraštaj. Manje se ljudi rađa, nego što umire, država krije koliko se ljudi iseljava.

Pusta sela, prazni gradovi, sve starije stanovništvo - to je budućnost koja je počela.

I za Crnogorce, i za Srbe, i za Bošnjake, i za Albance, i za Muslimane, i za Hrvate i za Rome i za ostale.