Sasluživalo mu je devet episkopa i to: Sava, episkop sjevernoamerički Gruzijske pravoslavne crkve, Atanasije mileševski, Grigorije diseldorfski i sve Njemačke, Marko bregalnički Pravoslavne ohridske arhiepiskopije,  Teodosije raško-priozrenski i kosovsko-metohijski, Maksim zapadnoamerički,  Jovan pakračko-slavonski, Dimitrije zahumsko-hercegovački i Metodije budimljansko-nikšićki, kao i mnogobrojno sveštenstvo SPC, uz molitveno učešće hiljada vjernika iz svih krajeva Crne Gore.

U liturgijskoj besjedi nakon čitanja Jevanđelja Vladika zapadnoamerički Maksim je rekao da smo kao ljudi kršteni u smrt i vaskrsenje Hristovo pozvani do kraja da budemo Hristovi, da Njemu živimo, da Njime procjenjujemo svijet i istoriju i isto tako da pristupamo svojim bližnjima.

“Kaže se u Jevanđelju da onaj koji je Hristov, taj ga prepoznaje, ne samo individualno nego u svakom liku, a posebno kod onih koji su potrebiti. A takvih je tolikomnogo oko nas”, kazao je Episkop zapadnoamerički.

Dodao je da nije dovoljno samo činiti dobra djela da bi se došlo do spasenja.

“U tom slučaju Hristos nije potreban. Ukoliko dobra činimo onima koji su gladni ili žedni, kada primamo strance ili posjećujemo one koji su u tamnicama. Jevanđelje današnje, ali i Crkva iznosi pred nas jednu važnu istinu: ne može se ući u Carstvo Očevo, blagosloveno i pripremljeno prije postanja svijeta ukoliko se ne prođe kroz Hrista koji se poistovjetio sa onima o kojima govori današnje Jevanđelje”, kazao je Vladika Maksim.

Objasnio je da to znači da Hristos stoji na vratima Carstva i da može proći kroz ta vrata samo onaj koji voli i prašta.

Nakon Svetog pričešća pred Sabornim hramom je Mitropolit Joanikije pozdravio arhijereje, sveštenstvo i hiljade sabranih vjernika i rekao da je Sveti Simeon bio čovjek duboke vjere, nesvakidašnje pobožnosti i ogromne energije, veliki ktitor svetih Božjih crkava.

“I dan danas gledamo na ljepotu i uzvišenost njegovih djela. On je tvorac i moćne srednjevjekovne srpske države, koja je za punih dvjesta godina poslije njega napredovala. I kasnije sve ostale male državice koje su nastajale iz nje, pa i Zeta tadašnja i Crna Gora kasnija imale su tu svijest da su nastale iz nemanjićke države. Pa su kasnije i Balšići i Crnojevići i Petrovići razumijevali sebe i svoj položaj kao naslednike Nemanjića. I ta ideja nemanjićka objedinjavala je cio srpski narod. I toj misli zavjetnoj naročito su dali veliki doprinos veliki Petrovići”, rekao je Mitropolit crnonogorsko-primorski.

Dodao je da je za hrišćane najvažnije to što je Sveti Simeon Mirotočivi bio primjer istinske pobožnosti koju je na svakom svom koraku pokazao, i preko svojih zadužbina, od manastira Voljavca u Bijelom Polju, preko Svetog Nikole u Toplici, Đurđevih Stupova u Rasu, Studenice i Hilandara.

“On je rodio svetitelje, i bio i ostao veliki i neprevaziđeni duhovni autoritet i svojoj porodici i svim svojim naslednicima, našem narodu do dana današnjega”, rekao je on.

Vladika Joanikije je posebno naglasio da su imali veliki blagoslov od kada su krenuli u podgoričku Svetosimeonovsku litiju.

“Ovdje smo se sabirali i objedinjavali, nadahnjivali se duhom Svetoga Stefana Nemanje i svetih i velikih Nemanjića i svih njihovih svetih i dostojnih naslednika. Sjećamo se kako je to bilo prije dvije godine kada smo bili izloženi velikoj nepravdi, kada su ovu veliku Svetosimeonovsku litiju predvodili naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije i Blaženjejši Mitropolit kijevski Onufrije koji je danas na velikome raspeću. Molimo se Bogu kako je on nas ukrepljavao i osnaživao svojom ljubavlju da i njega Bog ukrijepi da sačuva jedinstvo svoga naroda i kanonsko jedinstvo Ukrajinske Pravoslavne Crkve u zajednici sa svim svetim Božjim crkvama u vaseljeni”, kazao je Mitropolit Joanikije.

Predvođene arhijerejima i sveštenstvo potom su hiljade vjernih krenule u litiju gradskim ulicama do Nemanjinog grada na sastavcima Morače i Ribnice, gdje je blagosiljan slavski kolač.

Litija se potom vratila pred Saborni hram, gdje je priređen svečani praznični program.