Selektor ženske košarkaške reprezentacije Ukrajine i trener Budiveljnike prethodnog vikenda slavio je Kup Ukrajine, a sedam dana kasnije sa porodicom je u improvizovanom bunkeru, koji je napravljen u jednoj školi u Kijevu, gdje pokušava da preživi ratno stanje u toj zemlji.

"Ovo je neopisivo. Stanje je katastrofalno, mislio sam da ovo u stvarnosti ne može da se desi. Ne znam riječi koje da upotrijebim da bih vam prenio sliku iz Kijeva. Sve se promijenilo u veoma kratkom roku. Osvojili smo Kup Ukrajine u nedjelju, bili u restoranu, slavili, družili se, a već tada dvije Amerikanke tražile su dozvolu da se vrate u svoju zemlju. Niko iz Federacije i kluba nije mogao ni da nasluti da može doći do stanje kao što je sada, tako da nijesam ni pomišljao da treba da idem bilo gdje. Ali došlo je do ludila, da će se čak borbe voditi u gradovima. Međutim, sada sam u bunkeru, gdje nas je ukupno 15", kaže na početku razgovora za Pobjedu Srđan Radulović.

Nekadašnji prvi saradnik Gorana Boškovića u reprezentaciji Ukrajine, dvije godine vodio je Čajku, zatim je postao glavni trener i seniorske i juniorske selekcije Ukrajine, otkriva da je prije dva dana pokušao da sa familijom ode iz Kijeva, ali je to bilo nemoguće.

"Spakovali smo se i krenuli kolima da idemo iz Kijeva. Pratili smo navigaciju, bio je prilično gust saobraćaj, ali onda odjednom vidite da je nemoguće bilo gdje da odete. Izašli smo na 50 kilometara od Kijeva i kada je trebalo da se priključimo na auto-put koji vodi za Lavov, koji se zove Žitomirska trasa, ukrajinski vojnici su nas upozorili da su krenuli da ruše auto-puteve i mostove. Bili smo u šoku, osjetite strah, jer shvatate da nemate gdje da idete. Bojali smo se da li možemo sigurno i da se vratimo do Kijeva. Tada su nastale nevjerovatne kolone automobila, a ne znate na koju ulicu će vas navigacija odvesti, da li se možda baš tu vode bitke. To nijesu scene kao u filmovima, to je haos", opisao nam je Radulović, kojem će određene slike, baš sa tog puta, ostati urezane u sjećanju dok je živ.

"Uslijedile su detonacije. Svi su pokušavali da se izvuku iz kolone i da pronađu spas. Onda vam tenk izleti na put. Nijesam znao kako da reagujem kada sam ugledao tenk ispred mene. Morao sam da idem preko ivičnjaka kako bih prešao na drugu stranu bulevara. Tu kreće borba za život, samo da se izvučemo i porodicu bezbjedno vratim", kaže u jednom dahu Radulović.

Cetinjanin je nakon toga umjesto u stan bio primoran da ide u sklonište, gdje je ukupno 15 osoba, koji je od juče dobio i posebnu ulogu da brine o licima u bunkeru.

"Momak, koji je bio zadužen za sklonište, odlučio je da nas napusti, uzeo je oružje i pošao da se bori, a meni predao ključeve skloništa. Više ne odgovaram samo za svoju, već i za sve porodice koje se nalaze ovdje jer su osim nas tu još neke porodice, ali osim mene tu je samo jedan mladić i baš stariji čovjek, zbog čega su tu ulogu dodijelili meni", kaže Radulović, koji ističe da svaki sat donosi novu neizvjesnost.

" Za sada imamo hrane i pića. Nas je ovdje 15, vodu i hljeb i sve što imamo dijelimo kao jedna porodica i pokušavamo da se snađemo i preživimo. Ovdje je svaki minut vječnost, velika je tenzija, trebaju jaki živci da se sve ovo iznese. Mora se razmišljati hladne glave, da ne bude panike, ali nimalo prijatna situacija".

Radulović naglašava da je bio u komunikaciji sa ambasadorkom Crne Gore u Ukrajini, koja ga je ranije savjetovala da izađe iz zemlje. Međutim, niko nije ni slutio da do ovoga može doći.

"Zahvalan sam osoblju Ambasade na moralnoj podršci, ali očekujem i trebam konkretnije angažovanje crnogorske vlasti. Imam brojne pozive ljudi iz Crne Gore, mnogi se interesuju, žele da pomognu. Ali više ne razmišljam o tome da li otići, jer se više ne može izaći ni na ulicu, a kamoli preko granice. Ovo je teško razumjeti. Degradacija svega ljudskog, svega moralnog, nadam se da će se ljudi dozvati pameti, jer u pitanju su ljudi i budućnosti jedne zemlje", kaže trener Budiveljnika, a onda je riječima potvrdio ljubav prema Ukrajini.

"Ovo je moja druga domovina, ljudi su toliko vjerovali u mene i moralna je obaveza da budem sa ljudima iz Ukrajine. Žao mi je što nijesam uspio da izvučem porodicu, a sa druge strane drago mi je da sam u ovom momentu ovdje i da mogu na bilo koji način da pomognem ovoj zemlji", kaže Radulović, objašnjavajući kako je u ovoj situaciji narod u Ukrajini najbolje pokazao kako se voli svoja zemlja.

Nakon što je Portal Analitika prvi objavio priču Radulovića, juče mu je ambasadorka Crne Gore u Ukrajini Dragica Ponorac obećala da će preduzeti sve da ih evakuišu. Radulović je naveo da ga je Ponorac obavijestila da će povodom slučaja njegove porodice uputiti protesnu notu ministarstvu spoljnih poslova Ukrajine.

"Ukoliko se otvori humanitarni koridor, ambasadorka je obećala da bi odmah preuzela radnje kako bi nam bio obezbijeđen transport van granica Ukrajine", kazao je Radulović Portalu Analitika.