Nekoliko požutjelih fotografija jedina je Nikolina, Vasilijeva i Nemanjina uspomena na trenutke provedene u zagrljaju majke i oca. Roditeljska toplina nestala je u danu u kojem je tragično preminula majka Svetlana, a nekoliko godina kasnije iznenada umire i otac Milovan. Brigu o dječacima preuzimaju tetka Miomirka i tetak Žarko.
„Mi nismo imali djecu, ali on je rekao da ni jedno dijete ne smije da ide u Dom. Mi ćemo da vodimo računa. I prihvatio ih je u našu kuću, svu trojicu”, kaže Miomirka za Televiziju Crne Gore.
Ona ističe da je zajedno sa svojim suprugom sve pružila djeci, ali da osjećaju da im fale otac i majka.
Sa puno osjećanja i ljubavi porodica Dubak podizala je dječake. Bilo je, međutim, trenutaka ispunjenih tugom.
“Trebaju rođendani, škola počinje, djeca znaju, pitaju. Nedostaju roditelji. Kažu – Mika, kako ja da slavim, kad ja ne mogu da slavim u mojoj kući”, kaže Miomirka.
Sreću za braću Korać i nagovještaj boljeg života donijeli su beranski humanisti, koji su sa njima su na placu na kojem je počela izgradnja kuće.
“Srećan sam što ću sa svojom braćom dobiti nov krov nad glavom. Želim da se zahvalim svima koji su nam pomogli. Posebno organizaciji „Čojstvo“ i Lončarima i svim ljudima koji su učestvovali u organizaciji“, ističe Nikola Korać.
Ideja da Nikola, Vasilije i Nemanja dobiju svoj dom potekla je od Ranka Lončara. Sa braćom i prijateljima preko donatora u Danskoj obezbjeđuje početni kapital. U akciju se uključuje beransko Udruženje „Čojstvo“, i uz podršku plemenitih ljudi krenulo se u radove.
“Radimo tu srcem. Dosta se ljudi odaziva da pomogne kako novčano tako i fizički. Dolaze ljudi iz komšiluka. I Opština Berane izašla je u susret. Mašine su poslali da se temelji iskopaju, beton, šljunak“, kaže Vladan Džiknić, predsjednik humanitarnog Uduženja „Čojstvo“.
Solidarni Beranci na gradilištu su svakodnevno, i vjeruju u svoju plemenitu misiju. Ukoliko se na poziv za pomoć odazove još ljudi Koraći neće dugo čekati da otvore vedrije životno poglavlje.
Komentari