Podsjetio je da je za vrijeme korona pandemije cijena nafte prvi put u istoriji bila u minusu.

Ističe da je 2010. godine barel premašivao 140 dolara, a sada su na cijenu od 115 dolara derivati znatno skuplji, jer su sve države povećale akcize i PDV.

"Berzanska cijena nije realna, jer na nju utiče svaka informacija. Kad izađe vijest da su Rusija i Ukrajina krenule sa mirovnim pregovorima cijena barela pada, a raste čim kažu nema napretka u pregovorima. Svaka izjava svjetskih lidera utiče na cijenu i te skokove koriste veliki izvoznici. Recimo, države potpisuju ugovore sa izvoznicima da naftu nekoliko mjeseci kupuju po istoj cijeni, ali kad joj poraste berzanska cijena krajnji prodavci goriva podižu cijene i povećavaju svoj profit", objašnjava Adžić dodajući da to opravdavaju time da moraju imati novca da akumuliraju profit kako bi ostali u biznisu.

Budućnost naftne industrije, ukazuje, zavisiće od zelene tranzicije i zelene agende, koja forsira izbacivanje fosilnih goriva, primarno uglja i nafte. Gas će se zadržati jer će tranzcija trajati još najmanje 15 godina.

" Banke EU više ne daju kredite za istraživanje novih ležišta. Smanjili su kredite i za razradu postojećih ležišta. Zbog energetske krize koja je posljedica rata u Ukrajini, Engleska je otvorila novo licenciranje, a i Njemačka slijedi taj primjer, pa se daju novi blokovi za istraživanje", kaže Adžić dodajući da nas niko ne pritiska i da možemo da otvaramo tendere za istaživanje dok ne uđemo u EU.

"Kad postanemo članica moraćemo poštovati pravila EU",  ističe Adžić dodajući da EU ne zabranjuje proizvodnju goriva, već ne daje saglasnost za nova istraživanja.

"Sada se najviše novca ulaže u obnovljive izvore, kojima se okreću i naftne kompanije. Smatram da će do 2050. godine, koja je target za nultu emisiju CO2, nafte biti sve manje na tržištu i da će je proizvoditi samo Bliski istok, koji ima ogromne rezerve. EU će u narednih 15 godina ostati bez sopstvene nafte i gasa", kaže Adžić i objašnjava da EU uvozi 40 odsto svojih potreba nafte i 60 odsto gasa iz Rusije.

"To su ogromne količine. Cilj je da se stvori nezavisnost od fosilnih goriva, ali treba još 15 godina da se izgrade vjetro, solarne, geotermalne i gasne elektrane", kaže Adžić, koji smatra da „niko normalan neće dozvoliti da se obustavi nabavka nafte i gasa iz Rusije“.

"Jer 80 odsto privrede EU bi se ugasilo, dok bi Rusija imala kinesko i indijsko tržište. Ruski gas je u EU trenutno jeftiniji nego iz drugih izvora. SAD može da im proda gas, jer je lider u distribuciji LNG, ali bi bio duplo skuplji zbog kompresovanja i transporta", tvrdi Adžić.

Procjenjuje da bi, ako dođe do primirja u Ukrajini, cijena nafte mogla pasti na 70-80 dolara po barelu, što bi cijenu goriva smanjilo za deset do 20 odsto.

"Takođe, članice OPEC plus organizacije će ovih dana razmotriti veću proizvodnju nafte, pa bi cijena mogla blago pasti i ako se nastave ratne operacije onda iako je ratno stanje možemo očekivati neki blagi pad", poručuje Adžić i upozorava da cijenu nafte na berzi u svako doba može da promijeni tvit Bajdena, Elona Maska ili Bila Gejtsa.

Izvor: Pobjeda