Marović je u odgovoru, koji je objavio portal IN4S, pitao Đukanovića i da li je spreman "da se utvrdi šta ima čiji brat, sestra, sin", te da do tada lider DPS-a "nema pravo da govori o bilo čijoj navodnoj korupciji".

Odgovor prenosimo u cjelosti:

"U svom saopštenju Đukanović nije odgovorio ništa i odgovorio je sve… Naša tema nije bila ni pravna niti birokratska.. I nije okrenuta protiv bilo koga pa ni protiv Đukanivića. Ona je samo moralna… i ljudska… Postoji samo jedno jedino pitanje u ovoj našoj prepisci koje je važno i na koje Đukanović nije dao odgovor… da li on lično ima bilo kakve veze sa korupcijim u CG i kakve… da bi tek onda mogao da „sudi“ drugima i držao lažne moralne propovijedi… ili su svi krivi i grešni a on jedini čist kao „bijeli anđeo“… u njegovom bezvjernom kabinetu… Zaboravio je Đukanović osnovno pravilo moralnog čovjeka… Ako ćeš da sudiš prvo pogledaj sebe i to pažljivo i odgovorno… i onda reci ako moraš o drugima a njega nije niko tjerao da se bavi sa mnom… dovoljno je radio protiv da ne mora više… A ja sam ga samo pitao da odgovori… da li zna neku zapadnu demokratiju u kojoj otac kao predsjednik vlade potpisuje svome sinu koncesiju za hidroelektrane i ako postoji je li javnost to u toj zemlji oduševljeno ili sa ogorčenjem prihvatila…

Ono što je žalosno je način na koji se Đukanović pravda… kao da prezire ljudski razum i samopoštovanje naroda… on je sinu potpisao koncesuju ali nije bio na sjednici njegove vlade koja je na predlog njegovog ministra donijela odluku glasovima njegovih ministara koje je on doveo u vladu… Nije odgovorio da li je mislio da će neko od njih biti protiv toga pa je izašao sa sjednice ili je znajući unaprijed ishod odluke izašao kako bi imao ovaj smijesni argument da se pravda svjesan svega… Đukanović nije odgovorio ni to da li je ovo jedini posao firme ovog člana njegove porodice sa državom ili državnim preduzećima i koliko je takvih ugovora… bilo ili ima… Đukanović nije imao odgovor ni na pitanje da li su ostali članovi njegove porodice imali poslovne odnose sa državom ili njenim preduzećima… koliko puta i o kojim vrijednostima je riječ… eto na primjer… brat .. i sestra… njegovi… Da li je upravo njegova sestra recimo bila advokatski zastupnik najvećih stranih investitora u CG i da li je to bilo zbog njenog pravnog ugleda ili bliskosti sa bratovim statusom… To su bila moja pitanja… da pomognu Đukanoviću da skine sumnju sa sebe a ne da traži bijes u mom pismu dok on ljut i raspamećen odgovora… Ili recimo koliko je privatizacija u CG sprovedeno na kojima su pobijedili Đukanovićevi prijatelji.. i imali i jedan koji je bio moj prijatelj… Samo jedan jedini ako ga ima neka ga navede… Za neke njegove prijatelje Đukanović me i lično molio da budem od pomoći… I bio sam. Ali ja ne izdajem ljude… Đukanović mi nije odgovorio ni da li je spreman da nezavisni istražitelji utvrde šta to imam ja… a šta on.. šta ima njegov a šta moj brat… šta njegova sestra a šta moje… šta njegov sin a šta moj… i da li je to stečeno na crnogorskom ili svetskom tržištu… da li ima veze sa državom CG i kojim slučajevima… Do tada on nema pravo da govori o bilo čijoj navodnoj korupciji… Đukanović netačno predstavlja i povod za sukob sa Bulatovićem da bi sebe „heroizivao“. Na glavnom odboru tada zajedničke partije se glasalo oko dva zaključka „ko je „za Jugoslaviju bez alternativa“ a ko je „za Jugoslaviju kao demokratski izbor građana CG“ koji sam ja predložio i za koji smo glasali samo nas sedmoro među kojima i Đukanović…

Od tada se stvari ubrzavaju vođene raznim ličnim… domaćim i stranim intersima… To je istina o početku ovog razlaza i samo to. Kao što je istina sve i oko Deripaske… Nijesam se ja družio sa njime… susretao lično u PG i dogovarao oko Kombinata… niti obilazio marine… Istina to nije ni bio moj posaao… Sada Rusi Đukanoviću smetaju tada nijesu… To je takođe pitanje morala… Ali dosta o svemu tome. Ono što želim da kažem je istina da sam potpisao sporazum o priznanju i to svi znaju ali ne znaju da sam to uradio pod pritiskom brige za porodicu… ne znaju kako su svjedoci saradnici uslovljavani da moraju biti protiv mene… /o čemu postoji zapisano svjedočenje nekih od njih/… ne znaju o najavama moga navodnog samoubistva u pritvoru kojim su uznemiravali moju suprugu i djecu… ne znaju ni da je i sporazum i presuda donijeta pozivom na zakon koji nije bio na snazi i koji je stupio na snagu tek godinu ili dvije nakon navodnih djela o kojima se govorilo… O toj pravnoj državi govori Đukanović u kojoj je sve bilo pod njegovom ličnom kontrolom od policije do sudstva njegove prijateljice… U takvoj, njegovoj CG, Đukanović u avgustu 2015 kada je uhapšen moj brat , u vili Toplis, u koju sam otišao za pomoć… iznosi veoma detaljne podatke o izjavi jednog kasnijeg svjedoka saradnika… Tada nijesam o tome razmišljao osim o bratu, a on me pitao da li imam stan u Parizu…

Eto to je pravna država Mila Đukanovića… i ja nijesam pobjegao od prava i pravde nego od političkih procesa i montinaranih postupaka od navodnih prijatelja kojemu je svega malo i sve hoće… I nijesam ni bježao… nego dopušteno otišao na liječenje… i danas se liječim od ljudi poput Đukanovića… koji je sve u CG potčinio sebi i svojoj familiji… Priivatna evropska država… Ako je neko bježao… to je on koji bježi od istine i odgovornosti… Samo je to istina… I neka se Đukanović ne brine, kada se CG oslobodi njegovog sudstva… policije… progona… ja sam spreman da odmah dođem u CG i da se u nezavisnom sudskom pistupku utvrdi istina o svemu za šta me on neljudski i lažno optužuje… Do tada on mora da razumije da ja ne radim niti za ANB niti za BIA-u… To je njegova zavisnost od tajnih službi kojima se koristio protiv svakog ko mu stane na put… Valjda je i zato direktor Anb postao predsjednik Vlade… da mu se ne udalji od njega, da ga može kontrolisati i žrtvotvovati kada je zatrebalo… Đukanović veoma dobra zna da sam od malih nogu vjernik… zna da sam iz Grblja… i Boke… zna da sam bio i ostao za kanonsku mitropoliju crnogorsko primorsku i SPC… znao je da sam bio blizak za mitropolitom Amfilohijom… znao je da sam bio za saradnju crkve i vlasti… Sve to zna Đukanović i moje pozivanje na pravoslavlje nije da se nekome dopadnem nego da ne izdam sve moje… I zna da ovo nije CG koja je pobijedila 2006… nije… ta CG je sanjala pomirenje… istinsku ravnopravnost svih vjera i nacija i zajednički napredak uz saradnju sa najbližima u regionu.

Danas je CG zahvaljujući Đukanoviću podijeljena više nego ikada… on je ideolog da se SPC oduzme imovina i nacionalizuje… on je taj koji predvodi proteste protiv jedine kanonske pravoslavne crkve u CG… on je taj koji kao predsjednik dijeli CG na onu njegovu latiničnu i onu većinsku pravoslavnu za koju su i latinica i ćirilica ravnopravno pismo… on je taj koji hoće da svi budu ravnopravni osim Srba… kojima je zabranjeno da uđu u vladu… Svi tamo mogu i Albanci i Bošnjaci i Crnogorci… i Hrvati… samo za 30% autentičnih predstavnika Srba nema mjesta… Kako onda pomiriti CG ako stotine hiljada građana ne mogu biti učesnici u donošenju odluka niti partneri za dobro svoje zemlje… I na kraju kada sam izašao nakon prihvatanja prvog sporazuma… reakao sam da se osjećam krivim iako nijesam uradio što sam prihvatio da jesam… osjećam se krivim što me je vlast ohrabrila da pomislim da sam poseban… da imam pravo na višak privilegija i zbog toga i danas osjećam stid… Kao što se stidim što sam ćutao… čekao bolje vrijeme i dopuštao da Đukanović jača nasuprot većini građana… umjesto da mu se demokratski suprostavim… kada sam mogao i imao snage… umjesto ovog dopisivanja od kojega se takođe stidim… Moja greška jeste Budva ali uz Grbalj i najveća ljubav… ali Đukanovića je uvijek uznemiravalo što je DPS uvijek bio najjači u BD pa se pobrinuo da ga dovede do poraza i dna da bi mogao da kaže da je zato krivac onaj i oni koji su pobjeđivali a ne on koji je izgubio… Toliko o njemu, a ovo je samo djelić jer ne radim za nikoga ni protiv nikoga kao što Đukanović podstrekava i huška na mene…", naveo je u odgovoru Marović.