Ona je navela da su ravnopravno učešće žena na svakom nivou političkog odlučivanja, uspostavljanje i poštovanje zakona koji garantuju jednaka prava ženama i muškarcima, važni uslovi da Crna Gora bude dio Evropske unije i modernog svijeta.

„Brojni međunarodni izvještaji prepoznaju nedostatke u oblasti rodne ravnopravnosti i kontinuirano preporučuju Crnoj Gori da poboljša institucionalnu zaštitu od diskriminacije po osnovu pola i roda. Nije dovoljna samo deklarativna podrška, već je država u obavezi da istinski sprovodi politiku rodne ravnopravnosti i jačanja mehanizama za ravnopravno učešće žena i muškaraca u javnom životu. Pomaci su vidljivi, ali ne možemo reći da je učinjeno dovoljno sve dok žene same ne osjete istinsku promjenu“, rekla je Vlaović.

U Crnoj Gori žene danas, kako je istakla, imaju mogućnosti da se jednako kao i muškarci školuju i profesionalno ostvaruju, ali ih na ključnim rukovodećim pozicijama i dalje ima ubjedljivo manje nego muškaraca.

„To je paradoks koji nameće ozbiljno preispitivanje postojećih institucionalnih mehanizama i iznalaženje novih, kojima bi se zastupljenost žena u rukovođenju i odlučivanju približila onoj koju imaju muškarci. Ohrabruje i pohvalno je što je na čelu Skupštine žena, uvažena Danijela Đurović koja je druga žena na toj poziciji u istoriji crnogorskog parlamentarizma. Ali i dalje nema dovoljno žena na ključnim mjestima u državi, nema ih na čelu partija. U novoj 43. Vladi Crne Gore imamo 19 posto žena, a oko 27 posto ih je u poslaničkim klupama. Ne možemo biti zadovoljni ovim brojkama“, jasna je Vlaović.

Kada je riječ o kulturi, neophodno je, kako je istakla, konkretnim i osmišljenim mjeram doraditi strategijske dokumente, jer se u njima ne prepoznaje jasna rodna senzibilisanost.

„Kultura kao polje slobode izražavanja i kreativnosti je prostor u kojem se najduže i najčešće problematizuje pitanje rodne ravnopravnosti, ali tom procesu, koji se odvija sam po sebi, neophodna je institucionalna podrška kroz osmišljene programe i projekte čiji bi efekti s jedne strane pospješili ženski angažman u javnoj sferi i, pored toga, omogućili primjenu efikasnih rodnih praksi razvijenog svijeta“, smatra Vlaović.

Istakla je, ipak, da je na polju kulture, tokom posljednje dvije decenije, uočljiv značajan pomak u autorstvu žena, što kulturu čini prostorom u kojem je možda najviše urađeno na rušenju tradicionalnih i patrijarhalnih predrasuda. 

„Umjetničko stvaralaštvo tokom ovog perioda bilježi veći broj autorki nego istorija crnogorske umjetnosti do kraja XX vijeka“, rekla je Vlaović.

Prema njenim riječima, Crna Gora ne zaostaje za drugim zemljama Zapadnog Balkana koji pokazuju da su 60 odsto osoba koje se bave novinarstvom žene. 

„Istraživanje Društva profesionalniuh novinara Crne Gore pokazuje da su ženama dostupne i visoke pozicije u medijima. Na pozicijama glavnih i odgovornih urednica/direktorki programa zastupljene su sa 51,5 odsto, dok žene prednjače kao urednice redakcija sa 60,8 posto. Ali i dalje ovo ne znači da povoljna rodna struktura na mjestima odlučivanja znači i automatski i primjenu rodnog aspekta“, istakla je Vlaović.

Posebno bi, kako smatra, trebalo skrenuti pažnju na neravnomjernu prostornu zastupljenost projekata i aktivnosti iz oblasti rodne ravnopravnosti. 

„Većina najznačajnijih projekta, prije svega onih koje je realizovao nevladin sektor, vezani su za Glavni grad i primorje, dok je na sjeveru, gdje bi na polju rodne ravnopravnosti inače trebalo najviše raditi, tih projekata bilo veoma malo. Smatram da se u budućim strategijskim aktivnostima na ovaj problem moramo fokusirati, jer bez ravnomjerne rodne ravnopravnosti nema ni ravnomjerne šire emancipacije društva“, kazala je Vlaović.

Naglasila je da je normativni okvir za rješavanje preostalih problema rodne ravnopravnosti, uglavnom definisan - usvajanjem Ustava, Zakona o rodnoj ravnopravnosti iz 2007.,Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda iz 2011. godine, kao i Zakona o zabrani diskriminacije iz 2010. godine, a usvojen je i četvrti po redu strateški dokument Nacionalne strategije rodne ravnopravnosti 2021– 2025. 

Vlaović je mišljenja da je veoma bitno da se uvođenje principa rodne ravnopravnosti u sve politike na svim nivoima i rad države u tom dijelu, ne svodi samo na obaveze prema međunarodnim partnerima, već da to bude „istinski odraz naše spremnosti da gradimo demokratske institucije i demokratsko, pravedno društvo - društvo jednakih“.

„Možda taj proces nije lak, ali je neophodan za napredak i ovo pitanje moramo shvatiti kao pitanje ljudskih prava. Obaveza nas u Vladi, vas u Skupštini i svih u državnim organima je da promovišemo, unapređujemo i osiguravamo ravnopravno učešće žena i muškaraca u svim sferama javnog i političkog života. Ovo treba da bude praćeno sprovođenjem zakona i principa antidiskriminacije, kojima se donose pozitivne mjere, afirmativne akcije za unapređenje položaja žena“, poručila je Vlaović.

Važno je, kako vjeruje, i da nevladine organizacije učestvuju u kreiranju politike rodne ravnopravnosti na svim nivoima, kako bi svi zajedno podigli svijest šire javnosti o neophodnim promjenama i riješili problem položaja žena u društvu.

PR Centar