U susret 16. godišnjici od plebiscita koji je odredio državno-pravni status Crne Gore iz perspektive savremenika tih događaja, prema riječima  sagovornika Portala Analitika, ostvareni pomak možda nije jasno učljiv ali je, ističe, mjerljiv i može se kvantifikovati u mnogim slučajevima konkretnim rezultatima.

„Naravno, dilema da se moglo više potpuno je legitimna i mislim da smo kao relativno mala zajednica mogli i morali učiniti više. Tu posebno mislim na unutrašnja pitanja koja smo mogli autonomno rješavati“, istakao je Prekić.

Prekić je posebno izdvojio loše rezultate u obrazovanju i, kako je istakao, nedostatak jasne vizije savremenog koncepta obrazovne politike.

„Neadekvatan i nefunkcionalan obrazovni sistem, kao i elementarno nerazumijevanje savremenih obrazovnih politika, po mom dubokom uvjerenju, generiše najveći broj problema sa kojima se susreće savremeno crnogorsko društvo“, podvukao je Prekić.

Posljedice su, kaže, očigledne i možemo ih prepoznati u lošim trendovima međunarodne kategorizacije našeg obrazovnog sistema ali i kroz podatak da je najmanje 50.000 ljudi napustilo Crnu Goru od 2006. godine.

„To su najtragičniji bilansi postreferendumske politike, jer se mnoge loše stvari iz prethodnog perioda mogu popraviti, ali ove ljude više niko neće vratiti u Crnu Goru“, istakao je Prekić.

Dodaje i kako nije siguran da generacije koje se trenutno obrazuju na Univerzitetu Crne Gore, gdje je on predavač, uopšte imaju stav ili sentiment prema referendumskim događajima iz 2006. godine.

Samostalna i nezavisna Crna Gora, ističe Prekić, za njih je aksiom i oni nemaju dilemu koju smo mogli prepoznati kod generacija obrazovanih prije Referenduma o državnom statusu.

„Nedostatnost crnogorske obrazovne politike, promašeni modeli komunikacije sa mladima, kao i nezainteresovanost države da uključi mlade ljude u ključne društvene procese, ostavili su prostor da to učine različite parapolitičke i klerikalne strukture“, ocjenjuje naš sagovornik.

Kao posljedicu tih okolnosti, navodi Prekić, imamo mlade koji ne mogu da se identifikuju sa onim što bi trebalo da budu temeljne identitetske vrijednosti savremene Crne Gore, zbog čega, kako kaže, odgovore na svoje legitimne zahtjeve sve češće traže u ovim paradržavnim i klerikalnim strukturama.

Izgradnja nezavisnih institucija nije posao jedne generacije

Govoreći o uspostavljanju i snaženju državnih institucija u periodu od Referenduma do danas, navodi kako je sve ono što se dešavalo nakon promjene vlasti 2020. pokazalo da u tom dijelu postoje ozbiljna ograničenja.

„Pokazalo se da je proces institucionalnog etabliranja nedostatan i da u prethodnim godinama nijesmo uspjeli izgraditi ono što bi nazvali ‘institucionalna memorija'”, kazao je Prekić.

Sa druge strane, smatra da je takođe legitimno pitanje da li se u ovako relativno kratkom periodu moglo uraditi više jer, kako kaže, za tako ozbiljne promjene je potrebno i vremena i strpljenja.

„Izgradnja nezavisnih institucija i funkcionalnog demokratskog sistema nije posao jedne generacije“, naglašava Prekić.

Sudeći prema rezultatima posljednjih parlamentarnih izbora, odnos snaga independističkog i unionističkog bloka ostao je nepromijenjen čak deceniju i po nakon obnove nezavisnosti.

Ipak, Prekić smatra kako je pogrešno praviti paralelu između posljednjih parlamentarnih izbora i referenduma iz 2006.

Problemi na koje brojke ukazuju su, kaže, realni ali oni, prema njegovoj ocjeni, nijesu posljedica referendumskih podjela.

„Preciznije bi bilo da se govori o deficitu političkih ideja, nedostatku održive vizije savremenog crnogorskog društva, zbog čega su političke partije postale taoci prevaziđenih politika. Zbog toga ne treba da nas čudi zašto 16 godina nakon referenduma, političke elite nijesu uspjele da naprave otklon od referendumskog narativa“, napominje Prekić.

Priključenje NATO-u Crnoj Gori garantuje mir i stabilnost

Ataci na crnogorsku državnost ne gube na intenzitetu ni 16 godina nakon Referenduma i naš sagovornik poručuje da je naivan svako ko je očekivao da će obnavljanjem nezavisnosti prestati pokušaji podrivanja crnogorske suverenosti i identiteta.

„Taj projekat je strateški koncipiran, i u proteklih skoro 180 godina, samo se mijenjao metod realizacije i način na koji je on opravdavan i tumačen u javnom diskursu. Ovaj posljednji talas je poznat kao koncept „srpskog sveta“, ali suštinski, on se po krajnjim ciljevima uopšte ne razlikuje od sličnih aktivnosti koje od sredine 19. vijeka imaju za cilj urušavanja crnogorskog identiteta i države“, napominje Prekić.

Ističe da smo u proteklih petnaest mjeseci svjedočili kako bi Crna Gora izgledala ukoliko bi takve ideje postale dominantne.

„Anticivilizacijski pokušaj vraćanja Crne Gore u srednji vijek nije uspio, čime je savremena Crna Gora pokazala da ima kapaciteta i snage da se izbori sa tim malignim uticajem. Cijenim da je posebno važna činjenica da su događaji u protekle dvije godine demistifikovale mnoge stvari, i pokazale koliko je bilo promašaja u koncipiranju identitetskih i kulturnih politika u prethodnom periodu“, naglasio je Prekić.

Kao jedan od najznačajnijih postreferendumskih rezultata on je izdvojio crnogorsko priključenje NATO-u, koje, kako je istakao, Crnoj Gori garantuje mir i stabilnost ali i joj, dodaje, omogućava i da se fukusira na unutrašnje reforme od kojih će, kaže, zavisiti i njena evropska perspektiva.

„Na žalost, ruska agresija na Ukrajinu, na najsuroviji način nam je pokazala superiornost ideje kolektivne bezbjednosti. Koliko je članstvo u kolektivnom sistemu bezbjednosti značajno, najilustrativnije govori podatak da su Švedska i Finska, dvije države koje spadaju u grupu najrazvijenijih država na svijetu, zemlje koje su decenijama insistiralne na vojnoj neutralnosti, predale aplikacije za članstvo u NATO“, naveo je Prekić.

Temeljne vrijednosti EU važnije od formalnog članstva

Sa druge strane, pred Crnom Gorom i 16 godina nakon Referenduma kao izazov ostaje ostvarenje drugog strateškog cilja – pristupanje Evropskoj uniji (EU).

Mnogi građani koji su na referendumsko pitanje odgovorili sa „da“ učinili su to nadajući se da će nezavisnost ubrzati proces evropskih integracija Crne Gore. Ipak, prema ocjenih mnogih analitičara, ali i predsjednika države Mila Đukanovića, Crna Gora kao i region Zapadnog Balkana danas su dalji od EU nego prije 10 godina.

„Bojim se da mi kao zajednica nijesmo suštinski prepoznali zbog čega je važno da budemo članica Unije. Čini mi se da je značajan dio stanovništva ubijeđen da bi članstvo u EU riješilo sve naše egzistencijalne probleme, odnosno da ćemo usvajanjem evropskih zakona i štrikiranjem briselskih obaveza, obezbijediti bolji život, veće plate i standard“, smatra Prekić.

Prema njegovom mišljenju, problem je u našem neracionalnom odnosu prema integracijama i nespremnosti da suštinski izgrađujemo otvoreno, pravedno i inkluzivno društvo.

„U tom nesnalaženju propustili smo šansu da se posvećenim radom i sistemskim reformama približimo Evropskoj uniji čija su vrata sve do 2014. bila otvorena. Nakon toga sve se promijenilo, a Evropska unija u koju smo krenuli krajem 2008. godine više ne postoji i pitanje je da li će ikada postojati“, podvukao je Prekić.

To, kako je istakao, opet ne znači da treba da odustanemo od ovoga puta. Naprotiv.

„Potrebno je promijeniti našu percepciju Evrope i shvatiti da su temeljne vrijednosti EU, kao što su sloboda, pravda, uvažavanje različitosti i održivi ekonomski razvoj, mnogo važnije od formalnog članstva“, zaključio je Prekić.

Izvor: Portal Analitika