Najžešća osuda došla je iz partija koje učestvuju u Vladi ili joj obezbjeđuju političku podršku u Skupštini, Socijaldemokratske partije (SDP) i Demokratske partije socijalista (DPS), kao i Matice crnogorske, te drugih crnogorskih nacionalnih institucija.

Kritike su praćene upozorenjima da bi prije dva mjeseca izabrana Vlada mogla zbog prijedloga ovog dokumenta izgubiti i podršku u Skupštini, u kojoj ima većinu od tri poslanička glasa.

Ono što se prijedlogu posebno prigovara je to da se njima SPC u Crnoj Gori priznaje subjektivitet duži za šest vjekova, od onog koju ista crkva ima u samoj Srbiji.

Temeljni ugovor država potpisuje sa vjerskim zajednicama kako bi regulisala međusobne imovinsko pravne odnose.

Poslije gotovo deceniju neuspješnih pregovora prethodnih Vlada, premijer Dritan Abazović obećao je brzo potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC.

SDP prijeti obaranjem Vlade

Nakon što je 28. juna objavljen tekst Temeljnog ugovora, za koji je navedeno da je usaglašen između Vlade i SPC, uslijedile su burne reakcije.

Poslanica SDP, koja u Abazovićevoj Vladi ima dva ministra, Draginja Vuksanović-Stanković, prijedlog ugovora je ocijenila kao farsu, izdaju i okupaciju.

Iz te partije su Radiju Slobodna Evropa (RSE) nezvanično kazali da će, ukoliko Vlada prihvati ovakvu verziju Temeljnog ugovora sa SPC, “neminovno doći do pada Vlade i raspisivanja novih parlamentarnih izbora”.

Iz DPS-a su u tekstu ugovora prepoznali “očito lošu namjeru” prema Crnoj Gori, podsjetivši Vladu da je obavezna da zaštiti crnogorske nacionalne interese.

“U protivnom, znaju se posljedice”, poručio je Miloš Nikolić, portparol DPS.

I Predrag Bošković je ocijenio da se “dokumentom po mjeri SPC” pokušava pokrasti crnogorska istorija i kulturno blago, poručivši da to neće proći:

“Neće moći. Izdržala je ova država i veće okupatore pa će i ove.”

Iako DPS nije u Vladi, ta partija obezbjeđuje parlamentarnu podršku Abazovićevoj manjinskoj Vladi, koja je upravo njihovim glasovima izbrana krajem aprila ove godine.

Iz Matice crnogorske je ocijenjeno da bi potpisivanjem ovakvog Temeljnog ugovora “Crna Gora potpisala akt kapitulacije”.

Kako je Abazović odgovorio na kritike?

“Osim što sam čuo da sam izdajnik i veleizdajnik, još nijesam čuo da određeni članovi ugovora nijesu u redu”, kazao je Abazović, koji boravi u dvodnevnoj posjeti Beogradu, gdje se susreo sa srpskim predsjednikom i premijerkom Aleksandrom Vučićem i Anom Brnabić.

On je rekao da su partije koje su nezadovoljne usaglašenim tekstom Temeljnog ugovora sa SPC bile upoznate sa njegovim sadržajem.

“Predstavnici DPS i SDP su bili upoznati sa tekstom i nijesu imali nikakvu primjedbu na normativni dio”, istakao je Abazović.

Povodom ovih Abazovićevih navoda, Ivan Vujović iz SDP na Tviteru je napisao da je “ružno kada premijer jedne zemlje brutalno, da ne trepne, slaže”.

Ministar odbrane Raško Konjević, iz SDP je objavio dopis Abazovićevom kabinetu iz koje je vidi da je ta partija imala primjedbe na predlog ugovora.

Iz DPS su poručili da premijer obmanjuje javnost navodeći da njihova partija ima primjedbe na ugovor.

Ko nema prigovore?

Jedino su iz opozicionog, proruskog Demokratskog fronta (DF) bili bez primjedbi, navodeći da je njima ugovor sa SPC prihvatljiv, ukoliko ga ta crkva ocijeni kao dobar.

Oglasio se i bivši premijer Zdravko Krivokapić saopštivši je da je objavljena verzija Temeljnog ugovora gotovo identična onoj koju je njegova Vlada u julu prošle godine uputila SPC na saglasnost. Njegova Vlada bila je u bliskim odnosima sa SPC.

Iako je ranije izjavio da nije planiran sastanak sa patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Porifirijem, premijer Dritan Abazović je saopštio da će se 30. juna u Beogradu kratko susresti sa njim.

Šta se vidi kao sporno?

Za protivnike usaglašene verzije Temeljnog ugovora sa SPC sporno je što se SPC u Crnoj Gori priznaje pravni subjektivitet i kontinuitet od 1219. godine, dok joj je u Srbiji pravni subjektivitet priznat od 1836. godine.

Dakle, po Temeljnom ugovoru koji je Vlada usaglasila sa SPC, proizilazi da su dijelovi SPC, četiri eparhije koje djeluju u Crnoj Gori, gotovo šest vjekova starije i od same “majke” crkve, čije je sjedište u Beogradu.

Uz to, SPC bi u Crnoj Gori bila “starija” i od same države Crne Gore.

Jedno od spornih pitanja je i eksteritorijalnost crkve.

Prema radnoj verziji ugovora, crnogorska država garantuje SPC da u njenim objektima i prostorima državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih organa, izuzev kada je u pitanju hitna zaštita života i zdravlja.

Osim što SPC garantuje nepovredivost svojine i državine nad već upisanim vjerskim objektima, država se obavezala da uknjiži i neupisane nepokretnosti u vlasništvu eparhija SPC u Crnoj Gori.

Takvu formulaciju pro-crnogorske partije i institucije ocjenjuju kao otimanje crnogorskog kulturno istorijskog blaga.

Da li je sve unaprijed dogovoreno?

Advokat Nikola Martinović, član vladine radne grupe za pregovore sa SPC, kaže za RSE da je najspornije davanje crkvi javno-pravna ovlašćenja, što kako ocjenjuje, nije zabilježeno nigdje u svijetu.

“U ovom ugovoru je predviđeno da SPC ima javno-pravna ovlašćenja prema sopstvenom ustavu i kanonskim pravima. Takva ovlašćenja država daje određenim službama, a sada i crkvi, čime ona postaje ono što su notari, izvršitelji i sve što ona ustanovi svojim ustavom i kanonima”, kaže Martinović.

Martinović ističe da takva odredba ne stoji u Temeljnom ugovoru sa Svetom stolicom, niti u ugovorima sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom.

Kako je rekao sastanak radne grupe Vlade, zakazan za 28. jun je bio “obična farsa”.

“Sve je već bilo dogovoreno. Poziv sam dobio noć uoči sastanka. Kada sam došao na sastanak tamo su već bili pravni zastupnici SPC koji su dali saglasnost na ugovor. To ukazuje da su oni taj dokument već vidjeli i da je sve samo jedna farsa”, kaže Martinović.

On navodi da je od pet članova vladine radne grupe samo ministar pravde Marko Kovač podržao nacrt ugovora dok se ostali, kako tvrdi nijesu pojavili ili nijesu potpisali, dok je on izuzeo mišljenje.

Ministar pravde Marko Kovač, međutim, tvrdi da su četiri od pet članova podržali nacrt ugovora. Na pozive RSE ostali članovi nijesu odgovarili.

Kovač je komentarišući kritike kazao da čeka da čuje koje su konkretno stavke u ugovoru u suprotnosti sa zakonima i Ustavom Crne Gore.

“Osim političkih kvalifikacija o navodnoj izdaji nacionalnih interesa, nijesam čuo argument koji govori o pravnoj manjkavosti toga teksta”, rekao je Kovač novinarima u Podgorici.

Vlada je na sjednici 23. juna ove godine formirala radnu grupu za pregovore o Temeljnom ugovoru da bi on 28. juna već bio usaglašen sa SPC.

Vlada nema obavezu da ugovor sa SPC ratifikuje u crnogorskom parlamentu, objasnio je advokat Martinović.

Ostali ugovori SPC

Crna Gora je Temeljni ugovor do sada potpisala sa Svetom stolicom, a Ugovorom je regulisala međusobne odnose i sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom.

Upravo termin “temeljni” sporan je kod ugovora sa SPC jer ona nije subjekt međunarodnog prava i nema status državne crkve u Crnoj Gori.

Naime, Temeljni ugovor koji je crnogorska Vlada potpisala juna 2011. godine sa Svetom stolicom nosi tu odrednicu jer je u pitanju ugovor između države Crne Gore i međunarodno priznate države Vatikan.

Kada je potpisivan ugovor sa Islamskom ili Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori, taj termin je izostao.

Dio stručne i političke javnosti smatra da su potpisnice morale biti četiri eparhije SPC koje su registrovane u Crnoj Gori, a ne njihova centrala u Beogradu, što je iskustvo i Hrvatske.

Hrvatski premijer Ivica Račan je u decembru 2001. godine potpisao Ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj, koji je u ime crkve parafirao mitropolit zagrebačko- ljubljanski Jovan, predsjednik Episkopskog savjeta u Hrvatskoj.

Niti je ugovor bio Temeljni već “Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa”, niti ga je u ime SPC potpisao tadašnji patrijarh Pavle.

Pregovori Crne Gore o Temeljnom ugovoru sa SPC počeli su prije deset godina u vrijeme vlasti DPS koja je avgusta 2020 smijenjena s vlasti.

Izvor: Radio Slobodna Evropa