Iz Akcije za ljudska prava (HRA) objašnjavaju da je neophodno da sa Crnom Gorom sarađuju Srbija i Bosna i Hercegovina da bi preostala trojica osuđenih, koji su još uvijek živi, bili izvedeni pred lice pravde.

" Srbija više od šest godina ignoriše zahtjev Crne Gore za izručenje Zorana Vukovića, dok konačan stav Bosne i Hercegovine o primjeni prava prema Radomiru Kovaču i Zoranu Simoviću još nije poznat",  kažu u HRA.

Hasana, Feridu i Senu Klapuh ubila su u Plužinama, 6. jula 1992, petorica pripadnika odreda “Dragan Nikolić” Vojske Republike Srpske (VRS), koji su za to beskrupulozno ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, pravosnažno osuđeni u Crnoj Gori još 1996. godine.

"Većina izvršilaca do danas, 30 godina nakon ovog ratnog zločina, nijesu izdržali ni dan izrečene kazne. Republika Srbija šest i po godina ne izručuje Crnoj Gori jednog od njih, Zorana Vukovića, dok se Radomir Kovač i Zoran Simović, koji su, kao i Vuković, osuđeni na 20 godina zatvora za taj zločin, najvjerovatnije nalaze u Bosni i Hercegovini", navode iz HRA.

Iz te organizacije podsjećaju da je Viši sud u Podgorici prvom pravosnažnom presudom u Crnoj Gori za ratne zločine počinjene devedesetih godina na području bivše Jugoslavije, osudio Janka Janjića, Radomira Kovača, Zorana Simovića i Zorana Vukovića, na po 20 godina zatvora. Njihovom pomagaču porijeklom iz Crne Gore, Vidoju Goluboviću, izrečena je kazna od osam mjeseci, zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca. Suđenju je prisustvovao samo Golubović, dok je ostalima suđeno u odsustvu, jer su bili u bjekstvu.

Sud je utvrdio da su okrivljeni 6. jula 1992. godine za novac prevezli Hasana, Feridu i njihovu kćerku, Senu Klapuh, iz Foče u Crnu Goru. Kada su stigli nadomak brane Mratinje, na rijeci Pivi, zaustavili su se, izveli iz vozila oca, majku i kćerku, pucali u njih i gurnuli ih niz liticu.

Osuđeni Vidoje Golubović je svjedočio: Ja sam izašao iz vozila i po naređenju Janjića posipao pijesak na tragove krvi koji su poticali od Hasana i Feride. Ćerka Klapuha, Sena, je vrištala i molila da je ne ubiju i uputila se prema brani tunelom. Za istom su pošli Zoran Simović i Zoran Vuković … u tunelu se čuo pucanj.

Osuđeni Zoran Vuković je 25. decembra 2015. godine uhapšen u Srbiji na graničnom prelazu Kotroman, po međunarodnoj potjernici Crne Gore. Crna Gora je uputila molbu za njegovo izručenje Srbiji u januaru 2016. godine. U martu iste godine, Viši sud u Beogradu je utvrdio da su ispunjeni svi uslovi za izručenje Crnoj Gori. Međutim, ministri pravde Republike Srbije nijesu odlučivali o Vukovićevom izručenju, ni nakon dvije urgencije Ministarstva pravde Crne Gore u septembru 2018. i julu 2020. godine, protivno bilateralnom Ugovoru između Republike Srbije i Crne Gore o izručenju, prema kome je Srbija morala „što prije“ da odluči o zahtjevu Crne Gore i da je o tome obavijesti.

Akcija za ljudska prava (HRA) je, nakon dvije urgencije i žalbe Povjereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Republike Srbije, od Ministarstva pravde RS dobila odgovor u novembru 2020. godine da je postupak ekstradicije „još uvijek u toku“.

"Od ministarke pravde Republike Srbije, Maje Popović, HRA je u četiri navrata - u februaru, junu i oktobru 2021. i na početku jula 2022. godine, tražila odgovore o tome zbog čega postupak ekstradicije traje više od šest godina, iako je sud potvrdio da su ispunjeni svi uslovi, ali odgovor nijesmo dobili. Ako bi Vuković bio izručen, on bi imao pravo da mu suđenje bude ponovljeno, jer je osuđen u odsustvu. Iz ekstradicionog pritvora je svakako morao biti pušten na slobodu prije kraja 2016. godine, jer prema Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima Srbije, ta vrsta pritvora može trajati najduže godinu dana. Sada nam nije poznato gdje se on nalazi", navode iz HRA.

Drugi osuđeni, Radomir Kovač, nalazi se na slobodi od jula 2013. godine, pošto se poslije izdržavanja kazne na koju ga je osudio Haški tribunal zbog zločina u Foči, vratio u Bosnu i Hercegovinu, u Foču. Za njim je Crna Gora prvo raspisala nacionalnu potjernicu u aprilu 2014. godine, a potom i međunarodnu potjernicu u februaru 2015. godine.

HRA je od bivšeg ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava, Vladimira Leposavića, u februaru 2021. godine, obaviještena da je Ministarstvo pravde Crne Gore tek u decembru 2020. godine uputilo zamolnicu Ministarstvu pravde BiH da ta država preuzme izdržavanje kazne zatvora za Kovača.

"Međutim, Sud BiH je u aprilu 2021. godine odbio da izvrši presudu u odnosu na njega, jer bilateralni Ugovor o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima između BiH i Crne Gore propisuje da se izvršenje neće preuzeti kada je sudska odluka (čije se izvršenje traži) donijeta u odsustvu osuđenog lica", kažu u Akciji za ljudska prava.

HRA je nedavno u pismu novom ministru pravde, Marku Kovaču, predložila kao moguće rješenje problema ustupanje krivičnog gonjenja osuđenih izvršilaca ovog zločina Bosni i Hercegovini, u cilju sprječavanja da oni praktično budu amnestirani za izvršeni ratni zločin.

U odnosu na trećeg osuđenog, Zorana Simovića, Crna Gora je takođe raspisala međunarodnu potjernicu. Uprava policije Crne Gore je utvrdila da on ima prijavljeno prebivalište u BiH, ali da je nepoznato gdje se trenutno nalazi. Četvrti osuđeni, Janko Janjić “Tuta”, izvršio je samoubistvo 2000. godine prilikom pokušaja pripadnika SFOR-a da ga uhapse na osnovu optužnice Haškog tribunala.

"Slučaj Klapuh pokazuje da je pitanje tranzicione pravde za žrtve ratnih zločina pitanje koje prevazilazi granice jedne države i da je međunarodna saradnja neophodna da bi se počinioci ratnih zločina na području bivše Jugoslavije priveli pravdi. Očekujemo od Vlade Crne Gore da insistira na tome da Srbija odgovori zašto već šest i po godina onemogućava izručenje Zorana Vukovića, koji je pravosnažno osuđen za ratni zločin nad porodicom Klapuh. Očekujemo i preduzmanje novih koraka od strane Ministarstva pravde Crne Gore prema Bosni i Hercegovini, kako bi se obezbjedilo da i Radomir Kovač i Zoran Simović napokon odgovaraju za zločin", navode u HRA.

Akcija za ljudska prava će zajedno sa Centrom za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, povodom već tradicionalnog obilaska mjesta ratnih zločina 14. jula, položiti cvijeće na mostu Obrada Cicmila u Plužinama i odati počast žrtvama.

Pobjeda