Mada na površini djeluje da njemački ekonomski motor radi kao podmazan, nedavni pad izvoza i cijena na berzama ukazuju na duboko ukorijenjene probleme države koja se smatra okosnicom Evropske unije.

Rojters navodi da je u maju najveća evropska ekonomija prvi put u posljednjih tri decenije uvozila više nego što je izvozila, čime je zaustavljen pobjednički niz države poznate kao “Exportweltmeister” ili “globalni šampion izvoza”, što je status koji je Njemačka dobila nakon ponovnog ujedinjenja.

Ministar finansija Kristijan Lindner uporedio je to s “upozorenjem za profit” - uzbunom koju kompanije objavljuju ukoliko će zarada biti razočaravajuća. Činjenica da prodaje više nego što kupuje bila je ključna za njemački uspon u vrh globalne ekonomske elite.

Samo nekoliko nedjelja ranije, istog dana kada je Berlin krenuo ka racionalizaciji energije, akcije Deutsche Bank DBKGn.DE i CommerzbankCBKG.DE, vodećih kreditora i nosilaca privrede u zemlji, pale su za oko 12%.

Njemački regulatori su naveli da je pad uzrokovan strahovima za ekonomiju zemlje usljed ograničenih isporuka ruskog gasa na koji se oslanja industrija, kazao je za Rojters jedan upućeni izvor.

”Ovo zaista može biti početak slabijeg perioda za Njemačku”, kazao je Ačim Truger, jedan od glavnih ekonomskih eksperata u vladi i savjetnik u kabinetu kancelara.

”Ako je neko na Njemačku gledao kao na uzor, možda je došlo vrijeme da se realno sagledaju snage i slabosti. Niko nije savršen.”

Ikona industrijalizma

Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je uz pomoć Sjedinjenih Država izgradila ekonomiju na automobilima, mašineriji i hemikalijama, kontrolisanu preko banaka poput Dojče banke koje su imale udio u industrijskim kompanijama - sistem poznat kao Dojčland AG, ili Njemačka Inc.

Državna Bundesbanka je održavala stabilnost valute. Jeftini ruski gas je napajao industriju, a sindikati su bili dio upravnih odbora kako bi kontrolisali plate. Rezultat: Ikona industrijalizma kojoj su zavidjeli i divili se širom svijeta.

Sve to je podstaklo rast izvoza tokom 1980-ih, 1990-ih i 2000-ih, do kada je njemačku marku zamijenio euro po stopi koja je učinila njemački izvoz atraktivnim.

Njemačka, zahvaljujući reformama tržišta rada, prevazišla je kletvu “evrpskog bolesnika” na početku milenijuma, ali činjenica da je evropskim susjedima prodavala više nego što je od njih kupovala, nervirala je brojne zemlje koje su se zaduživale kako bi kupovale njemačke proizvode.

Zatim je insistiranje Berlina tokom dužničke krize da države poput Grčke prihvate stroge uslove kreditiranja izazvalo dodatno nezadovoljstvo. Međutim, mnogi Njemci su odbacili takve kritike, tvrdeći da je za uspjeh njihove države zaslužna njihova efikasnost.

Težeći da obnovi duh saradnje koji je doveo do ovog uspjeha, njemački kancelar Olaf Šolc se ove nedjelje sastao s liderima sindikata i udruženja poslodavaca kako bi razgovarali o onome što je nazvao “istorijskom” cijenom krize izazvane rastom troškova života.

Šolc, socijaldemokrata, je kazao da on oživljava model saradnje uspostavljen 1967. godine, kada je Njemačka pala u recesiju prvi put od poslijeratnog procvata.

Međutim, sada će biti teže udovoljiti sindikatima, nakon nacionalne inicijative da plate ostanu niske kroz “mini-poslove” oslobođene od poreza kojima su zarade po satu za mnoge niskokvalifikovane radnike ograničene na oko 10 eura - što je dovoljno za kupovinu 20 pilećih Meknagetsa u Mekdonalds restoranima.

Reforme u cilju smanjenja isplata za nezaposlene, koje je započeo socijaldemokratski kancelar Gerhard Šreder inače blizak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i koji je kasnije radio za ruskog naftnog giganta, dodatno su pogoršale odnose sa sindikatima.

Mada Njemačka djeluje stabilnije od Britanije, koja se suočava s prevratom u vladi, ili od Francuske, gdje demonstranti u žutim prslucima protestuju zbog rasta troškova života, tenzije ipak rastu.

Pokazatelj sve većeg nezadovoljstva radnika su brojni štrajkovi. Vrhunac je bio 2015. godine, kada je bilo oko 28 dana štrajka u poređenju sa 2000. godinom kada ih uopšte nije bilo. Nedavno sindikati su upozorili da će organizovati štrajkove zahtijevajući povećanje plata.

”Uočila sam ovaj rizik... tokom diskusije o embargu na gas”, kazala je Monika Šnicer, još jedna ekonomska savjetnica u vladi. “Ozbiljno bih se zabrinula za stabilnost.”

Bespovratne promjene

Ekonomisti sada vjeruju da bi Njemačka mogla ući u mračno poglavlje.

Mada se tokom pandemije 2020. godine generalno bolje snašla od eurozone, njena ekonomija se nije tako snažno povratila kao blok u 2021. godini i očekuje se da će ove godine zaostajati.

Evropska komisija predviđa da će Njemačka ove godine zabilježiti rast od 1,6 odsto u poređenju sa 3,1 koliko se predviđa za Francusku ili 4 odsto za Španiju.

”Globalizacija, lanci snabdijevanja i jeftina energija iz Rusije - to su stvari koje se mijenjaju i mijenjaju se zauvijek”, kazao je Karsten Brzeski, ekonomista iz njemačke banke ING.

Te prednosti su pomogle u stvaranju njemačke industrije, od giganata do stotina šampiona srednje veličine.

”Ovo je istinska prekretnica za Njemačku”, kazao je on.

Ključni njemački inžinjerski i mašinski sektor, koji oprema fabrike širom Kine i svijeta, je na ivici.

Ralf Vihers, član izvršnog odbora industrijskog VDMA trgovinskog tijela, tumači trgovinski bilans koji je pao u crveno kao “upozorenje”.

”Sada je pitanje u kojoj mjeri će se klijenti širom svijeta povući iz projekata”, kazao je on.

Filman FIEG.DE, njemački proizvođač naočara koji radi u 16 država, je pesimističan. Njihove akcije su pale treći put ove godine.

”Bilježimo značajan rast troškova transporta i energije i pritisak u lancima snabdijevanja”, kazao je za Rojters izvršni direktor Mark Filman.

Ganter Šnabl, ekonomista s Univerziteta u Lajpcigu, smatra da je za sadašnju situaciju krivo njemačko sitničarenje.

Godinama Njemačka je štedila novac na odbranu i infrastrukturu pritom pomažući izvoznicima održavajući niske plate i uvozeći jeftini gas iz Rusije, kazao je on za Rojters.

”Ali nijesu investirali novac. Umjesto toga oni su ga koristili kako bi sakrili eroziju prosperiteta. To tako neće moći još dugo. Podjele i nezadovoljstvo rastu.”