Širenjem zaraze, povećava se i broj smrtnih slučajeva, koji su zabilježeni u Indiji, Brazilu, Americi, Španiji...

I dok SAD proglašavaju vanrednu zdravstvenu situaciju zbog brzog širenja epidemije, a Svjetska zdravstvena organizacija majmunske boginje označava kao “globalno javno-zdravstvenu krizu”, iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore poručuju da ove vrste boginja "nijesu toliko zarazne".

"Ove vrste boginja nijesu toliko zarazne i na osnovu dosadašnjih podataka može se reći da je rizik od širenja majmunskih boginja u široj populaciji nizak", kazali su Portalu Analitika iz Instituta.

U kontekstu velikog broja zaraženih koronavirusom u našoj zemlji, iz IJZCG sunaveli i da za sada ne postoje podaci o istovremenoj infekciji COVID-19 i majmunskih boginja.

"Kada je riječ o zaraženoj osobi u Crnoj Gori, ona je dobrog opšteg stanja. Sprovedene su sve neophodne mjere prema oboljelom i kontaktima, a sve u cilju sprječavanja i suzbijanja širenja pomenute zarazne bolesti", kazali su iz IJZ za Portal Analitika.

Simptomi groznica, umor, glavobolja, osip

Govoreći o simptomima, iz IJZ ističu da majmunske boginje obično počinju groznicom, bolovima u mišićima, umorom i glavoboljom, može se javiti bol u grlu i kašalj.

"Takođe, može doći do uvećanja limfnih čvorova na vratu, pazuhu, preponama. U periodu od jednog do tri dana, a ponekad i duže, nakon pojave groznice, kod pacijenta se razvija ospa, koja često počinje na licu, a zatim se širi na ekstremitete - dlanove i tabane, i na druge dijelove tijela - oralnu sluzokoža, genitalije, konjunktive, rožnjaču", navode iz Instituta.

Bolest, kako dodaju, obično traje od dvije do četiri nedjelje, a period inkubacije iznosi od šest do 14 dana, iako može varirati i od pet do 21 dan. Izolacija traje 21 dan.

Kako navode iz IJZ, većina slučajeva majmunskih boginja kod ljudi ima blage do umjerene simptome. Komplikacije u endemskim zemljama (region Afrike) uključuju encefalitis, sekundarne bakterijske infekcije kože, dehidraciju, konjunktivitis, keratitis i upalu pluća.

"Stopa smrtnosti od majmunskih boginja kreće se od nula do 11 odsto u epidemijama u endemskim područjima pri čemu je smrtnost najveća među malom djecom", naveli su iz IJZ, dodajući da većina oboljelih u trenutnoj epidemiji van endemskog regiona (Afrike) ima blažu kliničku sliku.

Stopa hospitalizacija među oboljelima je, kako dodaju, takođe niska.

"U riziku od razvoja komplikacija su mala djeca, trudnice, imunokompromitovane i starije osobe", poručili su iz IJZ.

Prevencija ključna: Važna pojačana higijena i nošenje maske

Ističu da je podizanje svijesti o faktorima rizika i edukacija ljudi o mjerama koje mogu preduzeti u cilju smanjenja izloženosti virusu, glavna je strategija prevencije majmunskih boginja.

„Inficirane osobe su zarazne jedan dan prije izbijanja osipa pa do 21 dan nakon početnih simptoma, ili dok se na svim lezijama na koži ne formiraju kruste uz prestanak drugih simptoma“, pojašnjavaju iz IJZ.

Napominju da tokom perioda inkubacije osoba nije zarazna, a od velikog značaja je izolacija.

"Inficirana osoba tokom perioda izolacije ne smije da dijeli sa drugim članovima domaćinstva predmete za ličnu higijenu i domaćinstvo (odjeća, posteljina, peškiri, pribor za jelo, tanjiri, čaše). Mogu se javljati na ljekarske preglede i druge neophodne medicinske tretmane, pod uslovom da nose medicinsku masku i da dijelovi tijela sa osipom budu zaštićeni i prekriveni (npr. dugi rukavi i pantalone). Ne treba da imaju blizak kontakt (grljenje, ljubljenje, produženi kontakt licem u lice, seksualni odnosi) sa drugim ljudima sve dok im osip potpuno ne prođe", naglašavaju iz IJZ.

Preporučuju pojačanu higijenu ruku i nošenje maske, kao i pojačanu higijenu životnog prostora, posebno toaleta i površina koje se često dodiruju.

"Takođe, oboljeli treba da izbjegavaju kontakt sa kućnim ljubimcima, kao i glodarima (miševi, pacovi, hrčci, zamorci, vjeverice itd), zbog mogućnosti prenošenja sa čovjeka na kućnog ljubimca", naveli su iz Instituta.

Evo kako se sve mogu prenijeti majmunske boginje

Virus majmunskih boginja se prenosi sa životinje na čovjeka, ili sa čovjeka na čovjeka i to direktnim prenosom - ugrizom ili ogrebotinom, kontaktom sa tjelesnim tečnostima ili materijalom lezije, putem kapljica respiratornog trakta, a seksualni kontakt je takođe moguć put prenosa. 

Može se prenijetii indirektnim prenosom - konzumiranje nedovoljno termički obrađenog mesa, preko kontaminiranih predmeta ili kontaminirane odjeće ili posteljine.

Prenos sa životinje na čovjeka može nastati direktnim kontaktom sa krvlju, tjelesnim tečnostima ili kožnim i mukoznim lezijama zaraženih životinja.

Mogući rizik za prenošenje virusa je i konzumacija neadekvatno kuvanog mesa i drugih životinjskih proizvoda zaraženih životinja.

Prenos sa čovjeka na čovjeka nastaje kao posljedica bliskog kontakta sa respiratornim izlučevinama i kapljicama, kao i lezijama kože zaražene osobe ili svježe kontaminiranih predmeta.

Prenos putem kapljica iz respiratornog trakta obično zahtijeva produženi kontakt licem u lice sa oboljelom osobom pa se zdravstveni radnici, članovi domaćinstva i drugi bliski kontakti aktivnih slučajeva smatraju osobama u povećanom riziku od obolijevanja.

Prenos majmunskih boginja je moguć i preko placente sa majke na fetus ili prilikom bliskog kontakta tokom i nakon rađanja.

Direktni kontakt je dominantan put prenošenja virusa. Virus ulazi u tijelo čovjeka kroz oštećenu kožu, respiratorni trakt ili sluzokožu - oči, nos ili usta.

Izvor: Analitika