“Tek što je prije dvije godine zasio u fotelju potpredśednika Vlade, Abazović je demonstrirao svoje autokratske porive prijeteći gašenjem Portalu CDM i Javnome servisu. Śećamo se dobro kako je zloupotrebom političke moći i uz kršenje zakona, na čelo Javnoga servisa potom instalirao svoga poklonika. No, ako je uspio da disciplinuje Javni servis, kritičke medije koji već dvije godine upozoravaju na katastrofalne društvene posljedice politike njegovih vlada – kad već nije uspio da preuzme – Abazović uporno etiketira, crtajući mete novinarima i građanskim aktivistima”, istakao je Radoman.

Mišljenja je da se premijerove učestale javne prozivke, u kojima bez ikakvih dokaza kritičke medije i novinare povezuje s kriminalnim klanovima, ne mogu se drugačije definisati do taktičko zastrašivanje.

“To je svjesna kriminalizacija kritičara i neistomišljenika, s ciljem njihove diskreditacije i zastrašivanja. Kad je nedavno u Skupštini Crne Gore prozvao kolumnistu CDM-a Ljubomira Filipovića, bio je to okidač za besprizornu hajku, prijetnje i uvrede kojima je Filipović danima bio izložen. Žrtve Abazovićeve huškačke kampanje bili su i danas najznačajniji i najprevođeniji crnogorski pisci Milorad Popović i Andrej Nikolaidis, kojima – naravno, nanovo bez ikakvoga osnova – pripisuje ekstremizam, fašizam i sl.”, objašnjava Radoman.

Radoman smatra da su tome, u značajnoj mjeri, doprinijele i državne institucije.

“Abazovićeve javne prozivke Gradske televizije, Portala Analitike, M portala, Antene M, CDM-a i Pobjede, kao i upiranje prstom u novinare Draška Đuranovića, Darka Šukovića, Senada Pećanina i dr., propraćeni neadekvatnim reakcijama institucija sistema, nijesu samo demonstracija autoritarnih praksi gušenja slobode govora i izražavanja, već i opasna poruka javnosti s najvišega mjesta izvršne vlasti – poziv na linč slobodnih intelektualaca, građanskih aktivista i novinara. Prijetnje preko društvenih mreža koje redovno prate Abazovićeve invektive upozorenje su da je zaista, kako bi to odlazeći premijer rekao, „vrag odnio šalu“ i da je reakcija institucija u cilju garantovanja bezbjednosti i slobode govora novinara hitno potrebna”, ocjenjuje Radoman.

Od Abazovićevih huškačkih prozivki, kako kaže, ne manje zlokobno djeluju poruke članova njegove partije.

“Ovih dana, kao da su se sabrali u red za rukoljub voljenome donu, papagajski ponavljaju mantru da Abazović treba da „dovrši započeti posao“. Nakon dvije godine sistematske destrukcije – blokade EU integracija, dovođenja zemlje pred ekonomski, energetski, zdravstveni i kulturno-prosvjetni kolaps, ćeranja stranih investitora, gašenja industrijskih pogona, protivustavnog potčinjavanja hirovima Beogradske patrijaršije, dosljednoga slijeđenja prioriteta Srpskoga sveta, produbljivanja podjela u društvu, narastajućega revanšizma i segregacije i sl. – pozivi da Abazović „dovrši posao“, osim što prizivaju asocijacije na mafijaške „ovjere“, mogu se razumjeti samo kao ponizna podrška politici destrukcije, uključujući i prizivanje nasilja nad slobodnim intelektualcima, građanskim aktivistima i novinarima, jer je to jedan od poslova koje je Abazović ponajbolje usavršio tokom svojega mandata”, ističe prodekan.

Dodaje da je danas slika i prilika pseudograđanskog pokreta URA i njenog lidera, što su se za svega dvije godine od nominalno građanskog pokreta i promotera zapadnih vrijednosti, strovalili u kaljugu korupcije, kriminala i kleronacionalizma.

Uprkos svemu, očekuje da će se crnogorsko društvo uspješno oduprijeti Abazovićevoj diktaturi.

“Vjerujem da je crnogorsko društvo dovoljno otporno i jako da na adekvatan način odgovori i na ovu društvenu opasnost, i zaštiti bezbjednost i integritet ljudi, koji se u ovoj diktaturi u nastajanju, usuđuju da koračaju izvan diktatorova stroja”, zaključuje Radoman.

Izvor: Gradski portal