U osnovnim i srednjim školama zakonom je omogućeno osobama sa invaliditetom da tokom školovanja imaju asistenta u nastavi. Nemaju, međutim, tu vrstu usluge na fakultetima zbog čega smatraju da su diskriminisani.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, koje se bori da se poboljša status ove populacije u društvu, u praksi bilježi slučaj da je student upisao određeni fakultet, ali ga je poslije napustio. Trebala mu je pomoć asistenta.

Anđela Miličić iz UMHCG kaže da su tražili 2020. godine od sva četiri univerziteta u Crnoj Gori da se obezbijedi studentima asistent u nastavi.

Sa Univerziteta Crne Gore kažu da je ovo pitanje sistemske prirode i za njega su potrebne inicijative koje treba da se pokrenu od donosioca zakona i nadležnih resornih ministarstava. Nijesu im, kako dodaju, stizali zahtjevi od studenata. Kažu da podržavaju sve aktivnosti koje će poboljšati položaj osoba sa invaliditetom.

"Zakonski osnov na osnovu kog bi se mogli angažovati asistenti u nastavi, kao tehnička pomoć u pogledu obezbjeđivanja pristupa obrazovanju i obrazovnom postignuću osoba sa invaliditetom, u visokoškolskom obrazovanju ne postoji, kao što postoji ta mogućnost u osnovnim i srednjim školama", kazali su sa najstarije ustanove visokog obrazovanja u Crnoj Gori.

UMHCG se te 2020. godine obratio i Ministarstvu prosvjete - sa istom inicijativom. Miličić kaže da su tražili da se obezbijede asistenti kroz izmjene Zakona o visokom obrazovanju, te su im pisali i u decembru 2021. godine, kada je rađen nacrt tog akta.

Iz Ministarstva prosvjete, kojim rukovodi ministar Miomir Vojinović, između ostalog, rekli su kratko da postoji opravdana potreba da visoko obrazovanje bude otvoreno i dostupno za sve iako se konkretno asistencija u nastavi tretira Zakonom o vaspitanju i obrazovanju djece s posebnim obrazovnim potrebama, koji se odnosi na douniverzitetsko školovanje.

"Država je u obavezi da obezbijedi asistente", kaže za Pobjedu studentkinja treće godine Fakulteta političkih nauka Iva Vujisić.

Ponovila je da osobe sa invaliditetom imaju na to pravo, ali ne mogu da ga ostvare. Svjedočila je koliko je bilo teško njenim prijateljima zbog propusta u sistemu. Jednu studentkinju su do fakulteta pratili roditelji.

"Majka je išla sa jednom djevojkom sa Cetinja, do Pravnog fakulteta u Podgorici. Bila je sa njom čitavog dana, pa se vraćala na Cetinje. Zašto se to dešava? I roditeljima treba pomoć, da odmore, odrade nešto drugo",  kaže Vujisić.

Vujisić ima asistenta koji joj pomaže na fakultetu, a dobila je tu vrstu pomoći preko Crvenog krsta koji realizuje određeni projekat. Plaća ga Glavni grad i projekat traje više od godinu. Vujisić, međutim, ističe da treba sistemski da se riješi trajno ovo pitanje, da se ne zavisi od projekata.

"Društvo hoće da bude napredno, idemo ka Evropskoj uniji, dajemo prava osobama sa invaliditetom, da budemo uključeni u sve, da bude što manje diskriminacije, hajde, onda, da im pomognemo. Ovo nije rješenje. Konstantno smo pod stresom hoćemo li imati asistenta ili ne", rekla je ona.

Vujisić je u invalidskim kolicima, ne piše, to za nju radi asistent. Ima i otežan vid.

"U prvom semestru nijesam imala asistenta. To je bilo veoma naporno", rekla je ona.

Miličić iz UMHCG navodi da, što je možda i najvažnije, asistent u nastavi doprinosi da student s invaliditetom ostvari bolje rezultate tokom studija, što će mu u budućnosti omogućiti da bude konkurentniji na tržištu rada. U suprotnom, kako dodaje, osobe s invaliditetom postaju pasivni posmatrači, demotivisani da razvijaju svoje kapacitete i potencijale.

Pojedini studenti su nam nezvanično ispričali da pokušavaju sami da obezbijede asistenta, da ga sami plate. Objavljuju i oglase i nadaju se da će naći adekvatnu pomoć. Kritikuju nadležne što nijesu riješili problem, nego su ih pustili da se snalaze kako znaju i umiju, a samim tim im stvaraju dodatne troškove koje studentski budžet ne može da izdrži. Poručuju da javnost treba da zna da u mnogim razvijenim zemljama studenti ne brinu o tome. Imaju asistente čak i mimo fakulteta, gdje god da su - u trgovinama, saobraćaju...

Nemaju literaturu, tumača za znakovni jezik...

Miličić iz Udruženja mladih sa hendikepom kaže da su danas fakulteti i dalje nepristupačni studentima, da nema literature u pristupačnom formatu, nema dostupnog prevoza, tumača za znakovni jezik. Sve to, kako kaže, pokazuje zbog čega je usluga asistencije u nastavi značajna za osobe s invaliditetom.

"Moramo naglasiti da studenti, koji prvi put upisuju fakultet, susreću se s određenim psihološkim barijerama, u smislu prihvatanja nove sredine, što ukazuje na njen dodatni značaj. Ovo objašnjavamo na taj način jer se dešava da su neki od njih sticali prethodno obrazovanje u institucijama zatvorenog tipa tzv. današnji resursni centri", rekla je Miličić.

Izvo: Pobjeda