“Kakva je to zemlja u kojoj živite, ako vam je potrebna hrabrost da kažete istinu?”, upitao je Đurović.

Smatra da su ljudi koji žive na ovim prostorima robovi političara i popova.

“Ne smiju se zaboraviti vjekovne aspiracije prema Crnoj Gori, našem moru i asimilaciji”, dodaje Đurović.

Na pitanje gdje je etika u medijima danas, Đurović odgovara da je crnogorska novinarska etika na ljestvici iznad nekadašnje sedme sile i sedmog bataljona.

“Svako je ili lijevo ili desno. Imamo nasilje medija, ali i nasilje nad medijima. Tome svjedoči i slučaj Gradske televizije, ali i nerasvijetljena ubistva novinara. Ako nijesmo moralni, onda nemamo ni etike i obrnuto. Crnogorsko novinarstvo je kao i društvo u ovom trenutku”, navodi Đurović.

Ne zna, kaže, za manju zemlju sa više zakona i više bezakonja.

“Logika je u Crnoj Gori odavno čisto gubljenje vremena. Ipak, uvijek je na kraju tunela svjetlost. Međutim, neko je nedavno rekao ‘čuvajte se da to nijesu svijetla voza, budite oprezni'”, dodaje Đurović.

Komentarišući izjavu profesora doktora Radovana Radonjića, koji je, pored ostalog, ocijenio da smo pali na najnižu stepenicu jer smo društvo kojim upravlja crkva, Đurović kaže da mu je nejasno roditeljsko stanje u Crnoj Gori.

“Kako se roditelji, čak i oni koji su išli u neke škole, više poklanjaju vjeri nego nauci? Kako mogu svoje dijete da šetaju ulicama za mantijama na ramenima i u kolicima, a da ga ne vode na pozorišne predstave, u bioskope i na književne večeri? Vjeruju više u vjeru nego u nauku. Zar može roditelj u Crnoj Gori, ili bilo gdje u svijetu, svoje dijete da odgaja da ljubi tuđe ruke, a znamo kakve su ruke većine onih koje ljube i gdje su bili prije 20 ili 30 godina”, navodi Đurović.

Izvor:Gradski