Prije dva dana se, međutim, desio novi politički momenat, kada je potpredsjednik Vlade i lider SNP-a Vladimir Joković na konferenciji za novinare u centrali svoje partije najavio mogućnost da prvi sledeći izbori u Crnoj Gori ne budu parlamentarni, nego izbori za predsjednika Crne Gore.

On je tada rekao da će predsjednica Skupštine Danijela Đurović već početkom iduće godine raspisati izbore za predsjednika Crne Gore, a da bi parlamentarni mogli biti organizovani u redovnom terminu 2024. godine. Zanimljivo je da je iste večeri i predsjednik Demokrata Aleksa Bečić poručio da Milo Đukanović svakako neće biti predsjednik Crne Gore nakon 20. maja 2023. godine.

Te dvije izjave su bile dovoljne da se u crnogorskoj javnosti vrlo brzo proširi priča da je ona stara većina nastala 30. avgusta 2020. godine osmislila da se prvo obračuna sa Đukanovićem, a da se poslije toga razračunava međusobno. U osnovi projekta je ideja da se Milo Đukanović skloni sa mjesta predsjednika države, a da većina nakon toga razrješava svoje odnose.

Ideja da se prvo organijuju izbori za predsjednika države sadrži iste manjkavosti kao i ideja da se ide na prijevremene parlamentarne izbore. Naime, Ustavni sud je i dalje nefunkcionalan, pa bi moguće žalbe na izborni proces i u jednom i u drugom slučaju do u beskraj odlagale proglašenje konačnih rezultata.

Ako bi se ostvario scenario po kojem bi se prvo išlo na izbore za predsjednika države, Crna Gora bi u tom slučaju vjerovatno bila jedina demokratija na planeti u kojoj bi Vlada koja je pala regularno nastavila da radi do kraja mandata. A bez funkcionalnog Ustavnog suda moguće je zamisliti da, zbog nemogućnosti da se organizuju izbori, ona nastavi da radi i nakon što joj istekne mandat.

U svakom slučaju, političko nadgornjavanje vlasti i opozicije se nastavlja. Jedni drugima prijete izborima, ali samo za pozicije onih drugih, ali ne i za svoje. Tako DPS insistira na vanrednim parlamentarnim izborima, ne pominjući predsjedničke, a SNP traži predsjedničke, sugerišući da bi one parlamentarne najbolje bilo ostaviti za 2024. godinu.

DPS mašta o povratku na vlast, a aktuelna vlada sanja o punom razvlašćivanju DPS-a. U isto to vrijeme pređen je put od toga da DPS glasa za izbor Vlade sa kojom je sada u ratu, do toga da ta stranka ruši tu istu vladu sa dijelom pobjednika od 30. avgusta 2020. godine.

Očigledno je da ćemo narednih dana i sedmica imati novu centralnu temu u javnosti: na koje izbore prvo treba ići – na redovne predsjedničke ili na vanredne parlamentarne? Djeluje da se procesi time samo komplikuju, ali moguće je i to da se razrješenjem te dileme zapravo otvara prostor za vraćanje u normalu i red.

U ovom momentu djeluje da nije izvjesno šta će se zaista dešavati i da niko ne može sa sigurnošću predvidjeti kuda će nas dalje voditi politika u Crnoj Gori. U takvim prilikama nema nam druge nego da pratimo i sačekamo da nam vrijeme donese odgovore.

​Opozicija za parlamentarne izbore

Sve opozicione partije smatraju da je neophodno pod hitno organizovati vanredne parlamentarne izbore, i to ponovaljaju svakog dana.

“Krajnje je vrijeme da vratimo mandat građanima i organizujemo vanredne izbore, nakon kojih je neophodno formirati stabilnu proevropsku vladu, okupljeni oko ideje ekonomskog i civilizacijskog napretka Crne Gore i članstva u EU“, kazao je poslanik DPS-a Nikola Rakočević.

Istovjetan stav ima i generalni sekretar SDP-a Ivan Vujović.

“Svako ko je elementarno ozbiljan i dobronamjeran, bez obzira na političko opredjeljenje, zna da su vanredni izbori jedini demokratski i normalan izlaz iz stanja potpune paralize političkog sistema i institucija ove zemlje, što je i jedan od ključnih zahtjeva sa protesta "Ima nas", naveo je Vujović.

Dan