Rješenje iz krize, kako naglašava, treba tražiti kroz dijalog, a jučerašnje odgađanje glasanja o sudijama Ustavnog suda za 12. decembar smatra racionalnim potezom.

“Ono što je greška jeste što se dogovor za izbor sudija Ustavnog suda nije desio na samom Ustavnom odboru. Znalo se da se sudije ne mogu izabrati bez opozicije i trebalo je tu otvoriti dijalog i predložiti kandidate koji će dobiti potrebnu podršku u samom plenumu”, ističe Vukčević.

Međutim, dodaje, shodno Ustavu, Skupštinu raspušta Vlada koja je u punom mandatu, što znači da ova ne može to da učini.

“Najpoštenije rješenje u ovom slučaju je vratiti mandat građanima, odnosno skratiti mandat Skupštini, a tu inicijativu mogu da podnesu i predsjednik države, sama Skupština ali i ova Vlada”, kazao je Vukčević.

Smatra da se izborom jednog sudije ne rješava situacija, te da mora biti ispunjen kvorum.

“Ustavni sud treba da funkcioniše u punom kapacitetu. Broj sudija trenutno po Ustavu je sedam, a neke analize pokazuju da bi taj broj trebao da bude i veći. Najbolje bi bilo izabrati sve sudije, jer jedino tako Ustavni sud može biti funkcionalan, ne samo zbog trenutne političke krize, već i zbog građana Crne Gore čije ustavne žalbe dugo čekaju na odlučivanje. Potreban kvorum za izbor trenutno je četiri i to bi trebao biti uslov u dijalogu “, objašnjava Vukčević.

Ističe da pritisak koji međunarodna zajednica trenutno vrši na Crnu Goru po pitanju izbora sudija Ustavnog suda, nije isti kao u periodu kada je parlamentarna većina taj izbor opstruirala.

“Aršini koje međunarodna zajednica ima u ovom slučaju nijesu isti, a trebalo bi da realno sagledaju situaciju. Ovakav način na koji je parlamentarna većina predložila kandidate za sudije Ustavnog suda, bez konsultacije i dogovora sa ostatkom parlamenta, jer jasno znaju da ti kandidati nijesu obezbijedili podršku ostalih poslanika, nije dobar put i to bi međunarodna zajednica trebalo da zna”, naglašava advokat.

Vukčević smatra da nije dobro da se politika upliće u struku i sam izbor sudija, ali da bi jedno od rješenja moglo biti da međunarodna zajednica odredi medijatora koji bi posredovao između parlamentarne većine i opozicije.