“CGO cijeni da se radi o jednom od sistemskih zakona koji ima za cilj zaštitu, borbu i prevenciju korupcije, odnosno prevenciju djela sa koruptivnim radnjama, kao i da je u ovih sedam godina njegove primjene identifikovano niz nedorečenosti i dijelova koji zahtijevaju usklađivanja sa izazovima u praksi. Stoga je neophodno uraditi detaljnu analiza na osnovu koje bi se pristupilo i temeljnim izmjenama ovog zakonskog dokumenta, uz uključenje zainteresovane javnosti”, smatra ona.

Kaluđerović napominje da CGO podsjeća i da je ovaj zakon dio onih dokumenata koji se rade u konsultacijama sa Evropskom komisijom (EK) tako da bi isti morao proći procedure koja uključuje i traženje, dobijanje i inkorporiranje mišljenja eksperata Evropske komisije.

“U načelnom dijelu sugestija, CGO je na stanovištu da treba mijenjati i naziv ovog Zakona, odnosno da umjesto Zakon o sprječavanju korupcije bude Zakon o suzbijanju korupcije. Naime, postojeći naziv ne odražava u cjelosti sadržaj samih zakonskih normi, a koje nijesu isključivo preventivnog karaktera već se odnose i na borbu protiv korupcije”, naglasila je Kaluđerović.

Prema njenim riječima, CGO ukazuje i da je dosadašnja praksa pokazala da su određene odrebe previše rigidne, poput definicije javnog funkcionera i da je to jedno od ključnih pitanja koje izmjene i dopune treba da adresiraju, jer ovo već sada proizvodi štetne posljedice.

“Jasno je da je eksplicitna zakonska odredba značenja izraza javnog funkcionera postavljena sa namjerom da obuhvati što širu grupu kategorija javnih funkcionera radi suzbijanja ili prevencije korupcije. Međutim, u praksi ta definicija unosi i ograničenja koja usporavaju i zaustavljaju sistem, odnosno u određenim slučajevima vode njegovim devijacijama”, ističe ona.

Zakon je, kaže Kaluđerović, između ostalog, predvidio da je svako lice na čiji izbor, imenovanje ili postavljenje organ vlasti daje saglasnost, bez obzira na stalnost funkcije i nadoknadu, javni funkcioner.

“Međutim, dužnosti i obaveze javnih funkcionera koje im se nalažu ovim zakonom nemaju smisla kod svih kategorija. Stoga, zakon na neki način mora odvojiti lica odnosno javne funkcionere na visokim rukovodnim pozicijama, koja učestvuju u donošenju nekih važnih i strateških odluka, lica koja su plaćena i imaju privilegije i benefite, od onih koji su postavljeni u radne grupe ili tijela za kreiranje propisa ili članstva u školskim odborima ili slično”, poručila je Kaluđerović.

Na primjer, dodaje, lica koja su imenovana u školskim odborima izdvajaju svoje resurse, novac i vrijeme, rade besplatno na volonterskoj osnovi dajući doprinos društvu i zajednici, a bez uticaja na odlučivanje ili sa odlučivanjem bez opasnosti od korupcijskih rizika.

“Intencija je da to budu zainteresovani i angažovani roditelji, nastavnici itd. a ovim rješenjem se to obesmišljava ukoliko ne žele da prijave imovinu, što je njihovo legitimno pravo jer oni suštinski nemaju taj obim ovlašćenja da bi podlijegali tom nivou kontrole. Primjena ovakve odredbe može voditi daljoj politizaciji školskog sistema, jer će u perspektivi uglavnom partijski funkcioneri biti u članstvu tih odbora”, naglašava ona.

U cilju smanjenja korupcijskih rizika, ističe Kaluđerović, CGO cijeni da je potrebno da se jedna deklaratorna odredba da se može dati saglasnost ASK- za pristup podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija, u skladu sa zakonom kojim se uređuje bankarsko poslovanje pretvori u imperativnu, odnosno da ASK mora imati pristup bankovnim podacima javnih funkcionera.

“Sada imamo i paradoksalnu situaciju da i neki članovi rukovodstva ASK-a nisu dali tu suglasnost čime se šalje loša poruka o povjerenju i u tu instituciju. Takođe, neophodno je uspostaviti kontrolni sistem ASK-a, princip drugostepenosti u izboru i smjenama članoa Savjeta ASK-a, ali i izmijeniti uslove za izbor članova Savjeta ASK-a i direktora ASK-a jer postojeće rješenje se rigidnošću formalno-pravnih uslova pokazalo nefunkcionalnim i ograničavajućim u smislu dostupnosti članstva u Savjetu ASK-a za pojedince koji nijesu bili svojim ranijim angažmanom vezani za posao u javnoj administraciji, kao i za one koji su prestali biti aktivni u partijama ili u Vladi odnosno Skupštini, jer rok od 10 godina u crnogorskim uslovima nije objektivan”, pojašnjava ona.

Preciznije, ocjenjuje Kaluđerović, trebalo bi zadržati ono što je funkcionalno bitno: crnogorsko državljanstvo i da lice nije osuđivano za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za rad u držanom organu.

“Izostavio bi se dio koji se odnosi na pokrenute krivične postupke jer se time krši pretpostavka nevinosti. Takođe, među subjektima koji mogu izdati mišljenje o kandidatu kao kategorija naveden je “pojedinac” umjesto “preduzetnik” s obzirom da postoje lica koja nijesu preduzetnici a kod kojih su potencijalni kandidati sticali iskustvo ili imali druge poslovne odnose (na pr. advokati, predstavnici NVO sektora, akademske zajednice itd), a time se pokriva i mogućnost da je osoba kojoj se traži mišljenje/preporuka u međuvremenu promijenila poziciju i ne isključuje kao neko ko može pružiti kredibilno mišljenje/preporuku o profesionalnom iskustvu sa kandidatom. Konačno, smanjuje se rok “hlađenja” sa 10 na pet godina”, zaključila je Kaluđerović.

CGO napominje da se radi o načelnim sugestijama, a da je neophodno ući u temeljnu analizu i proces izrade izmjena i dopuna ovog Zakona.