Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ipak je potpisao sporne izmjene Zakona o predsjedniku, koje je usvojila u Skupštini aktuelna vladajuća većina Demokrata, URA-e i Demokratskog fronta.

Ovim izmjenama, koje su kritikovali svi međunarodni partneri Crne Gore, od Venecijanske komisije do Evropske unije, vladajuća parlamentarna većina umanjiće nadležnosti predsjednika kada je riječ o izboru mandatara za sastav Vlade.

Đukanović je ukaz ipak potpisao, iako vjeruje da je zakon sam po sebi neustavan i da će odgovornost ležati na onima koji su zakon usvojili u Skupštini.

"Ja nemam namjeru u tome da učestvujem“, kratko je poručio Đukanović u petak uz ocjenu da je samo zbog svojih ustavnih nadležnosti odlučio da zakon potpiše. Za Đukanovićev DPS ovakav zakon pokušaj je ustavnog puča.

Prema novim pravilima, predsjednik Crne Gore sprovodi konsultacije sa partijama i mandat za sastav nove Vlade treba da dodijeli kandidatu parlamentarne većine. Ukoliko to predsjednik odbije, novi Zakon podrazumijeva da parlamentarna većina u Skupštini preuzme nadležnost predsjednika zemlje iz ove oblasti.

Iz Venecijanske komisije, tijela Savjeta Evrope koji je zadužen za ovakva pitanja, jasno su rekli da zakon ne bi trebalo da se usvaja, "jer se njime mijenjaju odredbe Ustava Crne Gore“. Istog je stava i Evropska unija.

Međutim, vladajuća većina odlučila je da nove odredbe ipak usvoji, jer je to jedini način da se premosti aktuelna politička kriza, i Vlada u tehničkom mandatu Dritana Abazovića zamijeni novom.

Čitava ideja je da novi mandatar za sastav Vlade, koji nema podršku Đukanovića, bude kandidat kog je predložio Demokratski front, Miodrag Lekić koji je nakon pada Vlade Dritana Abazovića pronađen kao jedino kompromisno rešenje.

Pošto Đukanović nije prihvatio Lekića kao mandatara, vladajuća većina smatrala je da se time krši Ustav. Da li i ko krši Ustav u Crnoj Gori nemoguće je utvrditi, jer institucija odgovorna za očuvanje ustavnog poretka – Ustavni sud, nema potreban kvorum jer umjesto sedam članova ima samo tri.

U isto vrijeme u Skupštini nema dovoljne većine da se preostali članovi Ustavnog suda izaberu. Tako se praktično napravio začarani krug institucionalne i političke krize u Crnoj Gori iz koje više niko ne zna kako izaći, a volje za nove izbore nema.

Zbog institucionalnog vakuuma, predsjednik Crne Gore ocijenio je da postoji potreba za angažovanjem posrednika iz EU, koji bi pomogli u razrješenju političke krize. Iako je ranije bio protiv miješanja stranaca u unutrašnje političke sporove, sada vjeruje da je situacija ozbiljnija nego ikad.

"Mislim da dubina problema sa kojima se suočavamo u ovoj fazi političkog života u Crnoj Gori, uz ovakvo arogantno nepoštovanje preporuka relevantnih međunarodnih institucija, neminovno uslovljava njihovo rješavanje uz pomoć partnera“, rekao je Đukanović.

Iz Evropske unije pozvali su sve političke aktere da "podrže funkcionalnost institucija“ jer "nedavna politička dešavanja“ doprinose usporavanju pristupnih pregovora zemlje ka EU. "Najnovije izmjene zakona o prerogativima predsjednika su u suprotnosti sa mišljenjem Vencijanske komisije. Ponovno neimenovanje članova Ustavnog suda ilustruje nesposobnost da se izgradi konsenzus o reformama“.

Ukoliko bi se ostvario Đukanovićev poziv evropskim medijatorima, to ne bi bilo prvi put da Evropska unija razrješava političke polarizacije i krize u državama Zapadnog Balkana piše "Vreme". Najuspješnije riješena kriza bila je ona u Sjevernoj Makedoniji, kada su 2015. vlast i opozicija potpisali sporazum iz Pržina nakon čega je pao režim Nikole Gruevskog. Nešto manje uspješni, evropski posrednici bili su u Srbiji jer ni nakon međustranačkog dijaloga posredovanog poslanicima Evropskog parlamenta, nije došlo do značajnih poboljšanja izbornih uslova.