Taj zanat se uči u okviru obrazovnog programa za gastronoma, gdje se mladi uče da tu vještinu primjenjuju u ugostiteljstvu. Međutim, kada je u pitanju posao kasapina, takvog obrazovnog programa uopšte nema, iako se jasno može uočiti, posebno u jesenjim danima, kada se spremaju zimnice, da je to deficitarno zanimanje. Taj nedostatak se jasno uočava i po rastu cijena za usluge kasapa. Naime, poslednjih mjesec usluga klanja i sređivanja mesa jedne svinje za zimnicu u Pljevljima košta 50 eura, a usluga klanje jedne ovce i tranžiranje mesa 20 eura. Problem je posebno izražen na seoskom području, gdje se za dolazak kasapina traži i plaćanje dopunskih troškova za prevoz.

“Nažalost, u našem selu sve je manje onih koji mogu da tokom ljeta drže jednu ili dvije svinje za zimnicu. Kada dođe jesen, neophodno je izvršiti klanje svinje i spremanje mesa za sušenje. Tu nedostaje radna snaga. Nekada su se ljudi sa zadovoljstvom okupljali da posao odrade kroz mobu i druženje, ali je toga sve manje i manje. Najčešće nam djeca iz grada dovedu kasapina i usluga mu se plati“, kaže predsjednik MZ Bukovica Gligor Topalović.

Topalović je dodao da je cijene tih usluga ove godine znatno porasle.

“Cijene mesa nisu porasle koliko su porasle cijene usluge kasapa. I to je jedna od posledica masovnog iseljavanja stanovništva sa sela, posebno omladine“, ističe Topalović.

I predsjednik MZ Poblaće Goran Laković ukazuje da je osnovni problem nedostatak radne snage u selima.

“Usluge kasapa su zaista skupe. Nažalost, poslednjih godina zamrli su brojni zanati i sada je to došlo na naplatu“, smatra Laković.

Kada je u pitanju spremanje zimnice i klanje stoke, situacija je mnogo bolja u susjednim opštinama u Srbiji i Republici Srpskoj. Mnogi Pljevljaci poslednjih dana kupuju svinje na pijaci u Prijepolju, a potom plate klanje i sređivanje mesa, što tamo košta 30 eura. U Čajniču klanje svinje košta od 50 do 60 konvertibilnih maraka, odnosno od 25 do 30 eura.

Za razliku od Crne Gore, Srbija ima obrazovni program za kasapine. Od zemalja regiona, taj program u školama ima i Hrvatska. U Crnoj Gori se tim poslom najčešće bave ljudi koji su završili neki kurs ili su samostalno ispekli zanat, a veoma su rijetki oni koji su taj zanat naučili u školi.

U Pljevljima već 30 godina ne školuju rukovaoce rudarskih mašina

Direktor pljevaljske Srednje stručne škole Bojan Strunjaš kaže da su tokom prošle godine imali veliko interesovanje za smjer zavarivač.

“Taj smjer su upisali učenici sa izuzetno dobrim uspjehom. Bilo je odlikaša i učenika sa vrlo dobrim uspjehom“, kazao je Strunjaš i dodao da među mladima raste interesovanje za zanate.

On je rekao da u ovoj školi nikada nije postajao smjer za pekara ili kasapina, iako je bilo privrednika koji su tražili da se ti smjerovi pokrenu. Smatra da je neophodno obnoviti neke smjerove koji su u međuvremenu ukinuti.

“Prije trideset godina ukinut je smjer rukovaoci rudarskih mašina. Ti ljudi koji su tada završili sada su već u penziji i sada imamo inicijativu privrede da se taj smjer opet obnovi“, rekao je Strunjaš i podsjetio da u Pljevljima rade dva velika rudnika.