Policija se nije oglašavala i desetine novinarskih ekipa koje su ubrzo stigle na Cetinje satima su bile prepuštene isključivo informacijama od nezvaničnih izvora i svjedočenjima očevidaca. Zvaničnici iz policije i tužilaštva su ćutali i tek, nakon skoro dva sata od zločina, neimenovani izvori iz Uprave policije rekli su da je ubijeno 11 osoba, među kojima i ubica, a šest ranjeno. 

Novinarske ekipe dežurale su i ispred cetinjske bolnice, kao i kod Kliničkog centra Crne Gore u potrazi za zvaničnim podacima.

Jedino su mediji javnosti pružali informacije i nudili kakve-takve odgovore na niz pitanja koja su se otvarala, prije svega, na društvenim mrežama preplavljenim lažnim informacijama…

Prva zvanična informacija stigla je nešto poslije 21 sat. Obratila se tužiteljka koja je radila uviđaj – Andrijana Nastić, koja je novinarima na Cetinju, kazala nekoliko rečenica, koliko je mogla u tom trenutku.

Uprava policije oglasila se tek oko 21.30 sati. Javnosti se obratio direktor Zoran Brđanin, saopštavajući šture podatke čak šest sati nakon zločina.

REGISTROFON 

I narednih dana - umjesto da pruže odgovore na brojna pitanja koja su, prije svih, inicirali svjedoci nezapamćenog maskara, i objasne neshvatljivu reakciju policije - policijski zvaničnici posegnuli su za nizom mučnih laži.

Uvredljivih za sve, a pogotovo za porodice žrtava i one koji su svjedočili tragediji u Medovini.

Menadžment Uprave policije i tužilaštvo nijesu našli za shodno da organizuju konferenciju za medije; umjesto toga policijski zvaničnici, kako bi izbjegli pitanja koja im ne odgovaraju i kako bi plasirali informacije koje su pripremili, danima su gostovali po prijateljskim televizijama obmanjujući i dodatno zbunjujući javnost. Tako je policija plela svoju mrežu laži.

Do danas javnost je uskraćena za istinu zašto „obični“ policajci, koji su prvi stigli na mjesto zločina, nijesu odmah onesposobili ubicu i da li im je bilo naloženo da samo obezbijede mjesto događaja i čekaju pregovarača. Nijesu odgovorili ni zašto odmah nije upućena ekipa koja je stalno stacionirana ispred Cetinjskog manastira i kojoj je trebalo dva-tri minuta da dođe do Medovine. Javnost nije dobila ni odgovor kada su tačno stigli timovi obučeni za specijalne i interventne zadatke i zašto su toliko kasnili…

Trebalo je nekoliko dana da policija prizna da o zločinu nije obaviještena u 15.30, kako su tvrdili, već u 15.22. I to tek pošto se Anteni M javio čovjek koji je uputio taj poziv i dostavio listing. No, i tada je policija istrajavala u tvrdnji da je to laž i da su obaviješteni tek oko 15.30.

Kada se ovaj svjedok javno identifikovao, ogorčen policijskim lažima, a Antena M angažovala vještaka koji je preciznom ekspertizom razobličio policijske neistine, rekli su kako oni nikada nijesu saopštili da nije bilo poziva u 15.22?!

U priču su tada uveli takozvani registrofon telefonskih poziva, a dan-dva kasnije objasnili i kako se ispostavilo da taj uređaj, koji se nalazi u Odjeljenju bezbjednosti Cetinje, „ima satelitsko odstupanje od četiri minuta i 35 sekundi“, zbog čega je došlo do zabune sa vremenom poziva.

Kada je neimenovani ekspert za Pobjedu objasnio da je nemoguće, bez obzira na to da li je riječ o fiksnom ili mobilnom saobraćaju, da vremenska nepreciznost bude tolika, jer ti uređaji moraju imati u sebi precizan kvarcni sat koji je povezan sa satelitskim vremenom, iz policije je stiglo novo „pojašnjenje“. „Objasnili“ su kako je centralni dio cetinjskog registrofona „računar na kojem je instaliran odgovarajući softver“, te da se „zbog razloga bezbjednosti ovaj računar ne smije priključivati na internet, a kako bi se onemogućio eventualni neovlašćeni pristup registrofonu i ugrozili snimljeni podaci“?! Zbog toga, rekli su oni, vrijeme na registrofonu nije bilo automatski ažurirano, a „sistemski sat računara tokom vremena, kao i svaki drugi sat, može imati odstupanja od tačnog vremena“.

ADŽIĆEVA KOMISIJA 

Kada je policijska slagalica laži prevršila mjeru uključio se i odlazeći ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić i najavio je formiranje komisije koja će detaljno ispitivati svaki korak koji je policija preduzimala. Poručio je i da javnost neće morati da poziva na ostavke, ako se utvrdi i najmanja odgovornost pojedinaca ili bilo kojeg rukovodioca, već će oni to sami uraditi.

Je li komisija zaista i formirana do danas ne znamo. Ono što znamo je da niko još nije pozvan na bilo kakvu odgovornost.

Crnogorski zvaničnici posegnuli su za taktikom da će, kako dani budu prolazili, javnost postavljati sve manje pitanja, prije svega zbog pijeteta prema žrtvama i njihovim porodicama. I ispostavilo se da su bili u pravu.

Porodice žrtava ćutale su ophrvane bolom, a prestali su da se javljaju i svjedoci tragedije umorni od laži kojima je policija „zatrpavala“ javnost.

Niko nije pozvan na odgovornost zbog upornog izbjegavanja saopštavanja javnosti relevantnih činjenica i bezobzirnog spinovanja podataka. Zbog toga što su policajci koji su hrabro došli na mjesto događaja i suočili se sa ubicom i nekoliko inspektora bili ostavljeni da se sami, kako znaju i umiju, izbore sa pomahnitalim zlikovcem, do zuba naoružanim, koji je uz to iskusni lovac, što znači i dobar pucač, a sijao jer smrt na svom terenu, koji odlično poznaje.

Bez odgovora je i pitanje zašto ubici nije zaplijenjeno oružje pet-šest mjeseci prije zločina kada je privođen zbog nasilničkog ponašanja prema kolegi sa posla. Za to je prvostepeno osuđen mjesec prije nego je 12. avgusta krenuo u krvavi pir po komšiluku.

Sa ove vremenske distance jasno je da, kako su Pobjedi ranije ispričali neki policajci, „šefovi nijesu shvatili razmjere krizne situacije… već su vjerovali da je riječ o talačkoj krizi koju treba riješiti pregovorima“ i da je čitava akcija bila konfuzna i neorganizovana.

" Atmosfera je bila kao da je počeo građanski rat. Samo su se smjenjivale različite i kontradiktorne informacije", rekli su oni.

Nema ni informacija da li je profesionalno urađen uviđaj u Medovini, a nakon što je Cetinjanin Miloš Martinović, čija su supruga i dva sina bili prve žrtve pomahnitalog ubice, dostavio dokaze koji ukazuju na nemarnost istražitelja.

U podstanarskom domu gdje je živio sa porodicom, kada je četiri dana nakon masakra ušao, kako je Pobjeda objavila krajem avgusta, na podu i po namještaju dočekala ga je krv, na jednoj fotelji zatekao je djeliće mesa koje su rascijepili meci, u kuhinji neiskorišćene patrone lovačke municije, ispod kreveta futrolu lovačke puške, mobilni telefon djeteta uništen metkom...

Više državno tužilaštvo u Podgorici, prije nekoliko dana, 29. decembra, saopštilo je da je prvi metak, od ukupno pet, koji su pogodili ubicu, bio smrtonosan i da je taj projektil ispalio policajac. Naveli su da su preostala četiri metka kojima je ubica pogođen ispaljena iz „vatrenog oružja oružja – pištolja, koji pripada neidentifikovanom licu“, čija će odgovornost biti utvrđena kada se utvrdi ko je ta osoba.

Svjedoci su nakon tragedije tvrdili da pomahnitalog ubicu nije zaustavila policija, već neko od Cetinjana.

U krvavom piru u Medovini Cetinjanin Vuk Borilović (34), ubio je 12. avgusta Natašu Martinović (35) i njena dva sina Mašana (11) i Marka (8), koji su kao podstanari živjeli u njegovoj kući. Ubio je i kuma Martinovića, Cetinjanina Milana Mitrovića (37), kojeg je telefonom pozvao Miloš Martinović i zamolio ga da odmah pođe u Medovinu i pokuša da mu spasi familiju, jer je on bio van Cetinja. Borilović ga je ubio čim se pojavio.

Nije uspio da ga zaustavi ni rođeni ujak Goran Đurišić (54), koji je, isto tako, dojurio u Medovinu iz grada. Ubio je i njega.

U komšijskoj kući Drecuna ubio je Dimitrija (78), Danicu (74) i Rajka (56), a u drugoj kući u koju je upao usmrtio je sestre Aleksandru (52) i Milu (51) Radunović.

Ranio je Slavicu Zvicer (66), Filipa Đurkovića (33), Milevu Ramadanović (76), Darinku Čelebić (88) i Aleksandra Drecuna (32), kao i policajca Ljubišu Maksimovića (44) iz Podgorice, koji je sa kolegama došao na intervenciju.

Motiv tragedije koja je užasnula Crnu Goru, ali i region i svijet, do danas nije saopšten.

Izvor: Pobjeda