Kada je izdahnula, on je i dalje utučen sjedio na ruševinama, ne puštajući mrtvu ćerku iz ruke i ne vjerujući da je njena ćerka bila tako blizu njega i umrla, a on nije mogao da je spase jer je bila pritisnuta gomilama gvožđa i betona koji je nesrećnik pokušao da ga ukloni golim rukama i na kraju odustao jer je to bilo nemoguće.

Kada je shvatio da neće moći da je spase, pomirio se sa sudbinom i učinio jedino što mu je preostalo, držao je za ruku ćerku i bio uz nju do poslednjeg daha.

Tokom dana zabilježeno je nekoliko spasavanja djece sa srećnim krajem, ali priča o Mesutu i ​​Irmaku, nažalost, nije imala takav završetak.

Mesut Hancer kao da je otišao sa svojom ćerkom, jer kada je shvatio da je umrla lice mu je bilo blijedo i kao da u njemu više nije bilo života, a nije mogao da izgovori ni riječ kada su došli novinari i spasilačka ekipa koja je konačno izvukla beživotno tjelo 15-godišnje djevojčice.

Foto: AFP/Profimedia

Mesut Hancer je sve vrijeme dok su spasioci izvlačili tijelo držao svoju mrtvu ćerku za ruku i samo ponavljao „neka ti se Bog smiluje. Nemam života bez tebe. U meni nema života, otišao je s tobom!“

Pustio je ruku svoje ćerke tek kada su spasioci morali da je odnesu nakon što su njeno beživotno tijelo izvukli iz ruševina. Mnogo strašnih scena stiglo je iz Turske, ali i iz Sirije nakon razornog zemljotresa, ali sigurno će ova fotografija ostati zacementirana u glavi i srcu svakog čovjeka.

Izvor: Večernji