To se, između ostalog, navodi u izvještaju o obilasku tima Nacionalnog preventivnog mehanizma (NPM).

Tim NPM je obišao tri odjeljenja, razgovarao sa doktorima, medicinskim sestrama i tehničarima i stručnim saradnicima, obavio povjerljive razgovore sa pojedinim pacijentima, obavio uvid u medicinsku dokumentaciju, ali i dio dokumentacije koji se odnosi na obuke zaposlenih...

Članice tima, osim za bolnicu, u izvještaju imaju preporuke i za Fond za zdravstveno osiguranje i Ministarstvo zdravlja.

NPM, koji djeluje u okviru institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, konstatovao je da su pacijentkinje na odjeljenju za produženo liječenje tu na dobrovoljnoj osnovi i da bi mogle povući pristanak, ali da se u praksi takve stvari ne dešavaju.

”Većina ovdje smještenih pacijentkinja nema uslova za otpust zbog socijalne problematike (nema smještaj van bolnice, neprihvatanje od strane porodice i sl.). Tokom obilaska NPM-a, 17 pacijentkinja nije imalo potrebu za hospitalizacijom. Prijem u domove za stare takođe se dešava rijetko, najčešće zbog liste čekanja i nedostatka smještajnih kapaciteta”, navodi se u dokumentu. Dodaje se da je važno sistemski raditi na rješavanju problema socijalnih pacijenata i riješiti pitanje njihovog adekvatnog zbrinjavanja.

Materijalni uslovi za boravak pacijenata u određenim segmentima su poboljšani, ali i dalje postoji potreba za ulaganjima, ali i humanizacijom bolničkog prostora u cilju stvaranja ugodnijeg ambijenta pacijentima i dravstvenom osoblju.

Primjetan je trend opadanja prisilnih hospitalizacija i samim tim povećanja dobrovoljnih.

Tim NPM zapaža da administrativni pristup nije adekvatan, te da se prijem pacijenta sa akutnog na hronično realizuje kada se pacijent administrativno otpusti sa jednog odjeljenja, što znači da se otvara nova istorija bolesti, kao da se radi o drugoj hospitalizaciji. Ovako vođena “dvostruka papirologija” ne samo da udvostručuje posao, već doprinosi i netačnim statističkim podacima, u smislu uvećanja ili dupliranja broja hospitalizacija, navodi se u nalazu NPM-a.

Tim je zato FZO dao preporuku da se preduzmu mjere kako bi se premještaj pacijenta sa jednog na drugo odjeljenje administrativno vodio kao jedna hospitalizacija sa ciljem da se izbjegne situacija netačnih statističkih podataka.

”Što se tiče primjedbe vezano za FZO, slažem se da je nonsens otpuštati pacijenta prilikom prelaska na drugo odjeljenje, ali to je praksa u svim bolnicama i van naše je moći da to promijenimo”, kazao je u izjašnjenju direktor bolnice Aleksandar Mačić.

Na odjeljenjima za produženo liječenje, mjere fiksacije praktično se ne sprovode, navodi se dalje u nalazu tima NPM. Ukoliko postoji potreba, pacijent se fiksira na akutnom odjeljenju ili sobi gdje je smješten. Tim ukazuje da fiksacija ne bi trebalo da se obavlja pred drugim pacijentima.

”Uvidom u dokumentaciju primijećeno je da u fiksaciji pacijenata učestvuje obezbjeđenje, što predstavlja antiterapijski efekat. U postupanju sa agresivnim pacijentom važno je da se iscrpe sve neprisiljavajuće metode. Deeskalacijski postupak treba da bude prva linija pristupa agresivnom pacijentu, a kada ne uspijeva tada je potrebno primijeniti najmanje restriktivne mjere prisile kroz što kraći vremenski period primjene. U primjeni ovih tehnika osoblje mora kontinuirano biti edukovano”, konstatuje se u dokumentu.

Medicinski kadar je u potpunosti obučen za sprovođenje mjera fiksacije, ističe direktor. “Ne dozvoljavam da obezbjeđenje sudskog odjeljenja izlazi van odjeljenja i pomaže u fiksaciji pacijenata na drugim odjeljenjima. Inače, u cijelom svijetu u ovakvim ustanovama, fiksacije izvodi obučeno unutrašnje obezbjeđenje i fiksacijama asistira obučeno obezbjeđenje koje mi nemamo”, kazao je Mačić.

Tretman pacijenata i dalje se dominantno svodi na primjenu medikamenata, dok su drugi vidovi psihorehabilitacijskih aktivnosti nedovoljno primijenjeni.

Pacijenti nedovoljno borave na svježem vazduhu, a Mačić kaže da je to dijelom zbog nedostatka kadra, a dijelom i zbog uvriježenih loših navika medicinskog osoblja.

Hospitalizacija maloljetnika se povremeno realizuje u Specijalnoj bolnici iako standardi za to nisu zadovoljeni. Ljekari se trude da maloljetnoj osobi pomognu i saniraju, najčešće, akutna psihotična stanja koja zahtijevaju hitnu reakciju ljekara, navodi se u nalazu tima NPM-a.

Preporuka Ministarstvu je da što prije obezbijedi kapacitete za hospitalni tretman maloljetnika.

”Ne slažem se da je potrebno obezbijediti hospitalni tretman za liječenje djece u okviru Specijalne bolnice Dobrota, već je to potrebno otvoriti u nekoj drugoj/zasebnoj ustanovi, ukoliko je moguće”, smatra Mačić.

Preporuka Ministarstvu je i da se obezbijede bolnički kapaciteti za tretman zavisnica od psihoaktivnih supstanci. “Ukoliko se izgradi sudska bolnica u Podgorici, koja bi preuzela jedan dio naših pacijenata, tada bi se mogao naći prostor za zasebno liječenje zavisnica. Pomenuta bolnica bi trebalo da se završi do 2024”, navodi se u izjašnjenju direktora.

Prema podacima dobijenim tokom monitoringa u Dobroti, začajno je uvećan broj medicinskog i nemedicinskog kadra.

”Vezano za primjedbu na rad centara za mentalno zdravlje smatram da umjesto da jačaju, rade sve slabije, i nisu u stanju da spovode svoju funkciju u liječenju teških hroničnih psihijatrijskih poremećaja. Smatram da bi se trebalo ponovo okrenuti napuštenom programu vezano za ‘komunalnu’ psihijatriju. Neophodna je promjena strategije davanja specijalizacija, da bi se ti centri kadrovski ojačali u doglednom vremenu, kao i da pri svakom centru treba da bude zaposlen socijalni radnik sa odgovarajućim ovlašćenjima”, poručio je direktor Mačić, prenose Vijesti.