Da bi razumjeli umjetnost, moramo je dekodirati, makar ona bila i najrealnija. Relacija između posmatrača i izvođača, u biti je transfer doživljenog i saznajnog, emotivnog i racionalnog. A u umjetničkim disciplinama ona jeste neka vrsta meta-jezika, tj. koda – pojasnila je Matić.
Predstavljajući ovaj jedinstveni audio-vizuelni prevod Njegoševih citata - nastao povodom obilježavanja 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša – poznata grafička dizajnerka je istakla da „transponovanje ideje kroz neki umjetnički medij jeste neka vrsta prevođenja – kodiranja“, gdje sam posmatrač dekodira sliku ili zvuk.
- Na temelju narodne pjesme, Njegoš je stvorio novu pjesničku formu. Prevođen je na gotovo sve važnije svjetske jezike, što je velika odgovornost za jedan tako kompleksan pjesnički opus. Ono što mene interesuje jeste prevod njegove pjesničke forme u novu formu koja, osim zvučnog, ima i vizulenu dimenziju – precizirala je ona i dodala da je projektom „Njegoš / Morze“ pokušala da „meta-jezikom odgovori na Njegošev meta-jezik“.
- Citati koje sam odabrala za ovaj rad jedni su od najpoznatijih i potpuno odomaćeni u našoj svakodnevoj komunikaciji. Jedna od ideja za ovaj projekat je da ti citati, i ako u narodu „prisvojeni“, i dalje posjeduju snažnu meta-dimenziju. Koristeći tipografsko iskustvo, vizuleno sam preoblikovala Njegoševe citate u novu tipografičku formu.
A ta dimenzija se, kako kaže, tiče jasnih odnosa: jedna riječ je jedan red, a svaki stih predstavljen je novim pasusom. Kako bi publici približila svoje viđenje, tj. kodiranje Njegoša, odabranih 12 citata prezentovala je u formi 12 razglednica, sa upustvom za dekodiranje Morzeovog jezika.
- Odabrala sam formu razglednice, a ne print na velikom formatu, jer ima intimniji odnos, kao što to ima i poezija. Video je takođe dio rada koji, u jednom vremenski određenom toku dinamike Morzevog zvuka, na neki način predstavlja Njegoševe misli – zaključuje Matić.
Za večeras, organizatori FIAT-a najavljuju jedno od najinteresantnijih večeri. Naime, u Kuslevovoj kući od 21 čas biće premijerno prikazan film nastao 2006. godine iz projekta Petra Ćukovića „Do Nothing“, u okviru segmenta Montenegro Art Guerilla. Tokom tumačenja projekta, Ćukoviću će se pridružiti svjetski poznati konceptualni umjetnik Oleg Kulik, koji je još davne 1996. godine bio učesnik tadašnjeg FIAT-a. Kao kustos Galerije Regina, Kulik je postao poznat po neobičnom načinu postavljanja slika na točkove i zapošljavanju ljudi da brinu o umjetničkim djelima.
- Okupljeni srodnom mišlju i nagovještajima koje je ona nosila, 24. septembra 2006, u planinskom ambijentu sela Pišče u Pivi, četrdesetominutnom ćutanju su se prepustili Dado Đurić (prazna stolica), Ilija Šoškić, Dmitrij Prigov, Rastko Močnik, Raša Todosijević, Slobodan Mijušković, Jan Fabre, Jusuf Hadžifejzović, Milija Pavićević, Vesko Gagović, Svetlana Racanović i Petar Ćuković. Projekat je zamišljen kao sveden, „jednostavan“, ali istovremeno i višedimenzionalni „događaj“, koji je u svojoj neposrednoj manifestacionoj osnovi podrazumijevao boravak dvanaest pozvanih sudionika na odabranom mjestu - pejzažu, na sjeveru Crne Gore – osnovna je ideja projekta „Do Nothing“.
Kako je objasnio Ćuković, na smisao ideje-vodilje „Do Nothing“ na neki način upućuje i karakter jezičkog iskaza u njegovoj engleskoj varijanti.
Abeceda i medijum koji sam odabrala naveo me je da pomjerim i vizulenu dimenziju pisanja.
Za razliku od izraza na našem jeziku, koji podrazumijeva dvostruku negaciju, „ne čini ništa“, u engleskoj varijanti postoji afirmativ „do“, dakle „čini“, a potom negacija „ništa“, ovaj, naizgled, jezički formalizam, razlika u konstrukciji jezika, daje dodatnu mogućnost da se dokuči smisao ovog projekta. Naime, prividni pasivizam, vidljivi fizički pasivizam je zapravo „aktivan“ i „djelatan“, on se „povlači“ pred mentalnim „aktivizmom“ kojeg „gura“ u prvi plan, a koji kao da veli: za-misliti se, raz-misliti, zaustaviti se, osvrnuti se, sačuvati, odabrati – kazao je Ćuković o svom projektu.
(Izvor:Analitika)
