Radi se o konceptu u kojem desetak crnogorskih umjetnika (književnika, likovnih umjetnika, glumaca i dr.) sjedi na klupama organizujući „svoj prostor“ u duhu sopstvene poetike, koristeći se pri tom vlastitim radovima, instalacijama i sl. Umjetnici su u neprestanom kontaktu sa publikom pa je interakcija jedan od ključnih segmenata ovog događaja. Formalno, ovaj program je teško uklopiti u jedan format, te se njegovo određenje kreće od hepeninga do performansa u užem smislu.
Nakon odličnih reakcija na nastupe crnogorskih umjetnika u segmentu Montenegro Art Guerilla, ovaj događaj je kao logičan zaključak prvog poglavlja Festivala. On simbolički popunjava prostor između dva segmenta Festivala, to je veza između takmičarskog programa i dijela u kom su predstavljeni domaći autori.
Oslanjajući se na nasljeđe Kamija i Beketa, ova akcija predstavlja simbolički čin popunjavanja praznina koje nastaju u godinama u kojima nije bilo FIAT-a, a čekanje i neizvjesnost Festivala, koja se ponavljaju iz godine u godinu, postaju konstanta koja određuje dio njegovog identiteta. U takvim okolnostima čekanje postaje događaj, hepening, performans sam po sebi. Umjetnici čekaju da se dogodi umjetnost.
(Izvor:RTCG)
