Reagovanje Kaluđerovića prenosimo integralno: 

"S obzirom da nijesam od onih koji su željni medijske pažnje niti volim javne nastupe, pa samim tim i ne odgovaram na gomile laži koje su po medijima o meni plasirane u zadnje vrijeme, mora da se Andrej Milović osokolio da se pridruži toj kvarnoj medijskoj propagandi i manipulisanju mojim imenom.

Međutim, pečobrazna laž Andreja Milovića da se zahvaljujući njegovome angažmanu i njegovome rukovanju sa mnom kao navodno jednim od vođa protesta izbjeglo prolivanje krvi nagoni me da reagujem i iznesem istinu o onome što se zbilo.

Više od sat vremena uoči protesta zvao me telefonom prijatelj (u prisustvu Andreja Milovića) da mi kaže kako će Jakov Milatović odustati od konvencije na Cetinju, jer ne želi da provocira Cetinjane i unosi zlu krv nakon javne poruke grupe cetinjskih građana, ali da zauzvrat želi da se sastane sa mnom i objasni da on u VAR sobi prije godinu i po nije rekao ono što mu se pripisuje - da nije šteta žrtvovati deset Crnogoraca da bi se silom ustoličio Jovan Mićović.

Koliko vrijedi riječ Andreja Milovića i njegovih partijskih kolega, viđeli smo ubrzo nakon toga razgovora, kad se s pratnjom svojih funkcionera, sumnjivih osoba i obezbjeđenja pojavio ispred Sportskog centra Jakov Milatović.

Naglašavam da, koliko sam vidio, niko od građana nije ni prstom takao Jakova Milatovića! Metež su stvorili ljudi iz njegove pratnje, među kojima i Milović, koju su ga sapleli u lokvu ispred Sportskog centra (što se vidi iz snimaka koji kruže po društvenim mrežama).

Reakcija demonstranata bila je, koliko znam, isključivo verbalna a osobito se skandiralo nakon spoticanja Jakova Milatovića. Metež koji se tada stvorio nastao je reakcijom policije koja je gurala demonstrante desno i lijevo od prolaza kako bi Milatović ušao u Sportski centar.

Demonstranti su jasno viđeli da među ljudima iz Milatovićeve pratnje ima i naoružanja. Nakon ulaska u zgradu dobio sam telefonski poziv od Andreja Milovića koji me pozvao da pričamo preko prozora. Umjesto što insinuira da sam se maltene prijateljski rukovao s njim, Milović bi trebao reći istinu o onome što sam mu tada kazao - da su lažovi i izrodi koji su, kao i 4-5. septembra, došli silom i pod oružjem u Cetinje da demonstriraju moć i pokušaju poniziti Cetinjane koji ne pristaju na njihovu sramotnu izdajničku ulogu u društvu.

Trebao bi Milović reći da sam ga pitao drži li se tako data riječ da neće dolazit na konvenciju i izazivati otpor i bijes građana koji im još nijesu zaboravili Milatovićeve riječi uoči Belvedera. Pitao sam ga: Je li ovo sprječavanje krvoprolića? Ovako je i Dritan spašavao Crnu Goru 4. i 5. septembra kad je doveo kriminalce s dugim cijevima i svu crnogorsku i srbijansku policiju da vrše teror po Cetinju. Rekao sam da su i tada, kao i danas, Crnogorci spasili da ne dođe do krvoprolića. Nakon toga su se u razgovor između mene i Milovića počeli ubacivati i drugi pa sam, da bi se izbjeglo stvaranje meteža ili provokacija, rukujući se s Milovićem završio razgovor, uz poruku da ćemo ga drugom prilikom nastaviti.

Radi istine, koju sam ovđe iznio, morao sam reagovati na neistine funkcionera Evrope sad Andreja Milovića, jer neću dozvoliti onima koji su navikli da "slažu" a da se ne zacrvene, u ovome manipulišu mojim imenom.

Što se pak tiče Milovićeve izjave da sam jedan od vođa protesta, i naivnome je jasno da se radi o crtanju mete, čemu svjedočim duže vremena. Zna to dobro pravnik i član Abazovićevoga Tužilačkog savjeta Andrej Milović. Niti sam ja bio vođa, niti je jučerašnjem protestu vođa trebao. Za dočekat takve izrode, Cetinjanima predvodnik nikad nije trebao!

Ovim povodom javno se više neću obraćati.

Neno Kaluđerović"