Ideja o zimskom i ljetnjem računanju vremena zasnovana je na astronomskoj okolnosti da u januaru sunce izlazi tek oko osam sati, a zalazi u 16 sati. U julu, kada je dan duži, sunce izlazi prije pet sati, a zalazi poslije 21 sat.

Ljetnje računanje vremena je uvedeno kako bi ljudi imali sat vremena dnevnog svjetla više, ali kako se bliži zima, dan je sve kraći te mnogo ljudi započinje i završavaju radni dan u mraku, uz malo mogućnosti da provedu vrijeme na sunčevoj svjetlosti.

Međutim, sve češće su se čuli glasovi da je taj sistem u današnje vrijeme prevaziđen. Neke od studija pokazuju da se u tim okolnostima troši i više energije. Oko 70 zemalja na svijetu pomjera sat dva puta godišnje.

Dugo je trajala polemika o takvom načinu računanja vremena. U EU je ukidanje pomjeranja kazaljki predloženo na osnovu ankete koja je pokazala da 84 odsto ispitanih ne želi da više pomjera kazaljke. I to, prije svega, zbog uticaja na zdravlje.

Meteorolozi kažu da pomjeranje sata negativno utiče na neke vremenske prilike. Branko Micev, meteorolog, smatra da ako je zenitni položaj sunca između 12 i 13 časova treba očekivati maksimalnu temparturu oko 15 časova.

“Ona se desi u 17 časova zato što se vrijeme promijenilo, znači promijenili smo na vještački način da je osjećamo u pet časova popodne”, smatra sagovornik RTCG.

Zato se, kaže Micev, treba usmjeravati prema suncu, a evo koji model računanja vremena je za njega najbolji.

“Naše ponašanje je usklađeno sa kretanjem sunca, iz tih razloga priorodno je da imamo zimsko vrijeme, i ono da ostane trajno. Brojne države u svijetu permanentno koriste to vrijeme”, ocijenio je Micev.