Brojni regionalni analitičari su dolazak Milatovića na vlast u Crnoj Gori ocijenili kao poraz autohtone Crne Gore i njen ulazak u okvire onoga što se naziva Srpski svijet. U principu to bi značilo vraćanje Crne Gore u okvire srpske politike koje je bila dio 1990-ih godina i iz koje se izvukla dobijanjem nezavisnosti 2006. godine.

Milatović iako mlad političar, poziciju lidera Crne Gore preuzima sa već velikim brojem oraha u džepu po pitanju odnosa prema Bosni i Hercegovini, te će sa nekoliko poteza koji će se morati desiti već u prvim mjesecima pokazati kako će se graditi odnosi Crne Gore i Bosne i Hercegovine u budućnosti.

Milatovićevi politički grijesi prema Bosni i Hercegovini

U vladi Zdravka Krivokapića, Milatović je bio ministar ekonomije i ekonomskog razvoja. U aprilu 2021. godine Milatović je održao sastanak sa tadašnjim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Na sastanku nigdje nije bila istaknuta zastava Bosne i Hercegovine. Iako je to obaveza domaćina, Milatović je svojim prisustvom legitimizovao ponižavanje Bosne i Hercegovine.

Još jedan uteg u odnosima Milatovića prema Bosni i Hercegovini je to što su ga podržali otvoreni poštovaoci velikosrpske politike, te politike koja negira genocid u Srebrenici oličeni u Demokratskoj fronti koju vodi četinički vojvoda Andrija Mandić.

Treći grijeh, Milatović je počinio u predizbornoj debati sa Milom Đukanovićem. Milatović je tada optužio Đukanovića da je bio "dio Tuđmanovog i Alijinog svijeta, razbijali ste onu najljepšu zemlju u Evropi", kazao je tada Milatović. Time je ignorišući historijske činjenice preuzeo velikosrpski narativ da su za raspad Jugoslavije krivi Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, a ne velikosrpska politika koja se kuhala u Beogradu. Milatović je ignorisao to da je upravo Izetbegović bio lider koji se najviše trudio da se postigne sporazum za opstanak Jugoslavije, o čemu je svjedočio i tadašnji predsjednik Makedonije Kiro Gligorov.

Ključna pitanja za Milatovića

Političari iz Republike Srpske su u nekoliko navrata u Podogoricu slali incijative da se potpiše Sporazum o specijalnim vezama između Republike Srpske i Crne Gore. Milo Đukanović je odbijao da potpiše takve sporazume, poštujući suverenitet i iskazujući na taj način da su državni organi Bosne i Hercegovine oni na koje Crna Gora računa u diplomatskim odnosima.

Ukoliko Milatović potpiše ovakav sporazum to će biti jasna poruka da se politika Crne Gore prema suverenitetu i Bosni i Hercegovini promijenila i da sada na njenu podršku mogu računati snage koje rade na ponižavanju i razgradnji Bosne i Hercegovine.

Lakmus papir odnosa Milatovića prema Bosni i Hercegovini će biti i njegov stav prema genocidu u Srebrenici. Milo Đukanović je otvoreno priznavao genocid, prisustvovao dženazama žrtvama genocida i osuđivao negiranje genocida.

Za dobrosusjedske odnose Milatović mora jasno i glasno kazati ono što je istina, a to je da se desio genocid u Srebrenici i to bez raznih eufemizama kojima se umanjuje to da se radilo o genocidu koji je pravno nedvojebeno utvrđen.

Milatovićev odnos će se vidjeti i prema pitanju pristupanju Otvorenom Balkanu. Đukanović je odbijao da Crna Gora pristupi ovoj organizaciji sumnjajući u to da će služiti za širenje uticaja Srbije u regiji. U Bosni i Hercegovini, osim Milorada Dodika nijedan bitan politički faktor nije otvoreno podržao pristupanje Otvorenom Balkanu dok se ne riješe druga otvorena pitanja.

Ukoliko pristupi Otvorenom Balkanu time će Milatović poslati još jednu poruku da će biti dio političkih okvira koje na Zapadnom Balkanu propagira Srbija.

U sljedećih nekoliko mjeseci na Milatoviću će biti odgovornost da pokaže da li je zaista proevropski političar koji će prema Bosni i Hercegovini nastaviti voditi politiku koju je vodio Milo Đukanović ili je samo pijun Aleksandra Vučića koji će Crnu Goru uvesti u Srpski svijet.