Ljudi se nekako nadaju da će polimerizacija krupnog kapitala i crkve povesti Crnu Goru naprijed, što je apsurd neviđenih razmjera, kako je primjetio i Nikolaidis. Previše sve ovo podsjeća na 1989. Sve se ođe dešava ciklično. Prvo tragedija, pa farsa.

„DPS nekad, Evropa SAD“ je bio slogan mlađanim crkvenim bankarima par dana, dok ih neko iz PR tima nije upozorio kako je to previše iskreno. Ujedinjeni DPS je, u svojoj prvoj formi, srušio potonje demokrate udbaškom AB revolucijom. A sada su te evoluirane korumpirane neoliberale srušili Evropa Sadisti litijaškim talasom „osviježenja“ skovanim u istoj kuhinji. Rekao bih da je u pitanju neka kosmička pravda… Bilo bi tako da sve ovo neće pući po leđima građana, a oće.

Maći će “njihove”, a postaviti “svoje” i juriš u ideološku indoktrinaciju crkvenih podanika. Slijedi nam ponor u populizam uz koketiranje sa klerofašizmom, ali izvućemo se nekako iz toga. Najgori odgovor na sve što se dešava bi bilo patetisanje i kukumakanje. Mislim da bi iz više razloga bilo loše da je Đukanović pobijedio. Kosturi moraju izaći iz ormara na ulice. U suprotnom bi se samo usporio pad DPS-a, a parlamentarna vlast bi i dalje jahala na krilu opravdane mržnje prema toj partiji, dok ne nudi nikakvu alternativu. Iz svega ovoga mora nekad da se izrodi neka nova građanska snaga, koja neće imati teret prošlosti, kriminala i masovnih privatizacija. A DPS mora u potpunu reformu, od imena i programa do kadrova.

Isto tako moraju i građani/ke, i obije strane političara da shvate da ni DPS ni Milo nisu Crna Gora. Ako smo kao pojedinci i društvo toliko jadni da pad DPS-a znači i pad CG u ruke velikodržavnih projekata, onda vala neka padnemo. Pa će neke buduće generacije izronit iz taloga i preuzet neku zdravu inicijativu.

Tako da – dobro je. Preživio se period između dva rata, preživjela se nesrećna AB revolucija, pa će i ovo.  Sad kad je DPS pao, došlo je vrijeme za pravu političku igru. Ne bi trebalo da programi više baziraju samo na “e vidite kako DPS loše radi, e pa mi tako ne želimo.” Vrijeme je za politike. Ako stvarno nastave da od DPS-a prave sveprisutnog bauka sada kad su polunebitnjaci, kao što to radi Vučić od “žutih”, onda smo stvarno ugasili. Taj narativ već odavno nije zanimljiv. Šta više, totalno je 2018. godina. Nemam vjere u narative političara, ali valjda građanke i građani prozru propagandu i srčano je odbiju. Pa s izbora, na izbore dok se ne pojavi neko iskren.

Ipak, moramo se pripremit na „porođajne muke demokratije“ bez porođaja i demokratije, odnosno, na same muke. Nadam se samo da će to dovesti i do preuzimanja odgovornosti svake ideološke struje. Nije DPS izmislio ni korupciju, ni partijsko zapošljavanje, ni privatizaciju, ni kupovinu glasova, al’ su ih oni svakako uveli u nekada veliku zemlju i to brendirali kao stil života. DPS pored korupcije i masovnih privatizacija, izgleda nije imao vremena da osnaži građane i građanke da osjećaju ovu državu kao svoju, ali ni da pripremi nekog drugog lidera osim Mila Đukanovića, koji nikad više ne može objediniti većinsku Crnu Goru. Povrh svega toga su dapače našli vremena da gase svaku potencijalnu građansku i pro-evropsku struju koja bi im možda ugrozila biračko tijelo. A ove druge su puštali da cvjetaju, zbog “balansa”.

Druga strana je samo preuzela korupcionaške i nepotističke obrasce, te će ih za par godina „usavršiti“ u potpunosti. Samo što pored toga, neće biti ni načelno Crnogorci. Evo već stiskaju zube dok se intonira himna, dok se na ulicama slavi uz usklike Draži. Znači old school verzija ujedinjenog velikosrpskog DPS-a sa 4 ocila. Ali neka onda makar claim-uju to. Bez rukavica evropeizacije, umorni smo od lažnih termina i maski. Lakše će nam padnut.

A i možda se dePES nekad, kao izvorni depes, ideološki izokrene. Mogu da zamislim da ćemo neđe u 2031. dogurat do 1997. godine i raskola između Mila i Momira, odnosno Spajića i Milatovića. Mekša i tvrđa struja. Jedan bi da bude samo bankar podređen korporacijama, a drugi bi da pored multinacionalnih, u centru narativa, ima i najjaču naZionalnu korporaciju uz sebe – SPC. Milo je doprinio obnovi nezavisnosti, možda Milojko nakon raskola sa Jakovnikijem uvede CG u EU, ako mu prekipi velikosrpski uticaj. Valjda stigne i ta 1997. za par godina… Puštite me, pokušavam da budem optimista…

No, da sumiram: neće se više politika moći bazirati na „samo anti-DPS“, ali će se ta fraza i dalje idiotski rabiti za nepreuzimanje odgovornosti za sve loše u ovoj zemlji (opravdano i neopravdano). Pritom će se pričati sa popovima o natalitetu, zastava EU će pored plave boje dobiti i crvenu i bijelu, te nalijepljen krst, a zemlju će i dalje uništavati pogubna neoliberalna poltika sa populističkim primjesama. Opšte je poznato da je od parlamentarizma, liše komunista, svaka promjena u Crnoj Gori bila promjena na gore… Tako da, vežite pojaseve, jer život prođe, devedesete nikad.

Samo ako se budemo upirali, to „nikad“ se može pretvori u „nekad“, što je pokazala i 1945. i 2006. No sada stiže ponovni zadah klerofašističkog orgijanja, kojeg se nikad nismo oslobodili.

Vijesti završavamo vremenskom i ornitološkom prognozom: Očekujemo masovnu migraciju partijskih kadrova koji imaju krilia, ali nemaju kičmu. I DPS i PES su se pozicionirali kao interesna skupina, pa ćemo sad sa klupe gledati kako brdo njihovih interesdžija klepeta krilima da preleti. Uzmite kokice dok gledate oblačnu šaradu spore četno-apokalipse.

Izvor:CdM