“Odnos od 60 naprema 40 posto u korist gospodina Milatovića govori u prilog tome da većina građana Crne Gore traži promjenu. Ukoliko se gospodin Milatović bude kao predsjednik Crne Gore zalagao u vanjskoj politici za proeuropsku agendu i prijateljske odnose sa svim susjednim državama, od kojih je od našeg osobitog interesa dobra suradnja s Republikom Hrvatskom, našom matičnom državom, te ukoliko gospodin Milatović bude u unutrašnjoj politici dokazao multietničnost na djelu i da će biti predsjednik svih građana Crne Gore, njegov će angažman naići na punu i nepodijeljenu podršku Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore i hrvatske zajednice u Crnoj Gori”, ističe Deković za Al Džaziru.

S obzirom da će građani Crne Gore na izbore opet u junu ključno pitanje je ko će formirati novu vladu i kakav će odnos imati prema manjinama i EU. Podsjetimo, na prošlim izborima Hrvati nisu uspjeli obnoviti svoj mandate u Skupštini jer se pojavila nova ‘hrvatska’ stranka uoči izbora podržana od prosrpskih krugova.

Hrvati traže zagarantovano mjesto u Parlamentu

“Položaj hrvatskoga naroda u Crnoj Gori puno će više zavisiti od politike Vlade Crne Gore, koja će biti formirana nakon 11. jun kada su zakazani parlamentarni izbori. Nastavno na prilike i odnos većinskog, odnosno višebrojnijeg stanovništva u pogledu manjinskih naroda i predstavnika manjinskih naroda u državnom parlamentu u zemljama u okruženju, gdje prije svega mislim na zagarantirani mandat legitimnog zastupnika manjina, učinićemo sve što je u našoj moći da se izborimo na temelju važećeg cenzusa i afiramtivne akcije za svog legitimnog predstavnika u Skupštini Crne Gore, bez obzira što će i ovi parlamentarni izbori biti organizovani po važećem Izbornom zakonu, bez zagarantovanog mandata”, pojašnjava Deković.

Cilj Hrvata u Crnoj Gori je da kroz reform izbornog zakona dobiju zagarantovano mjesto u parlamentu.

“Nadamo se uskoro prihvatanju europskih vrijednosti i u ovom setu zakona te očekujemo zakonsko rješenje na tragu onoga u nekim zemljama u regiji, a to je zagarantovani mandat. Po važećem Zakonu i po smanjenom cenzusu od 0,35 odsto od potrebnih glasova za jedan mandat u prijevodu to znači da svaki treći Hrvat treba glasati za Hrvatsku građansku inicijativu kako bi osvojila mandate i imala svog zastupnika u Skupštini Crne Gore. U odnosu na sve druge manjine i na izbornu praksu u svim zemljama u okruženju taj procenat glasova nije niti malo jednostavno ostvariti i veoma je nepravedan prema hrvatskoj zajednici. Dokazali smo se kao veoma vitalna zajednica i bez obzira na sve nastavljamo našu zajedničku borbu za afirmaciju svih vrijednosti hrvatskog Naroda u Crnoj Gori u zajedništvu i ravnopravnosti sa svima“, poručuje Deković.

Manjinski narodi teško mogu da izbore svoja prava ako su u opoziciji jer NVO djelovanje ne daje dovoljno resursa i prostora.

„Uvažavajući demokratsko sazrijevanje društva koje je, ipak pokazano i na proteklim izborima u Crnoj Gori, cijenimo da manjinski narodi nemaju razloga za strepnju od nekih težih nasrtaja na njihov integritet, ali će po svemu sudeći, svoje interese zajedno sa Crnogorcima morati da brane iz opozicionog i civilnog statusa. Krenula je totalna prekompozicija na političkoj sceni Crne Gore koja ne ide na ruku manjinskim narodima. Pokazalo se to od 2020. godine kada su mnogi Bošnjaci ostali bez posla u javnom sektoru zbog revanšizma“, ističe Mirsad Rastoder, predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori.

Manjine su podržale nezavisnot Crne Gore

On podsjeća da su manjinski narodi plebiscitarno podržali nezavisnost Crne Gore 2006. godine, čine preko 20 posto ukupnog stanovništva, a manjinske partije bile su tas na vagi prilikom formiranja parlamentarne većine u prethodnom periodu.

„Njihova iskrena posvećenost ideji i potrebi njegovanja multietničke, multikulturne, građanske i proevropske Crne Gore, koju je od 1997. godine zagovarao i odlazeći predsjednik Đukanović, po svemu sudeći mogla bi u narednom periodu dodatno da ih udalji iz državnog sistema i institucija odlučivanja, ako populistička priča o Evropi sad, sa tri prsta u vazduhu, postane dominantna realnost i nakon parlamentarnih izbora“, smatra Rastoder.

Radikalne promjene na političkoj sceni se po pravilu negativno održavaju na manjine kroz polarizaciju, a kad su Bošnjaci u pitanju u Crnoj Gori jedna stranka je podržala u kampanju Đukanovića, a druga Milatovića.

„Nova politička većina, ideološki raznorodnih ali u pravoslavlju jedinstvenih partija, okupljena oko novog predsjednika Jakova Milatovića, već nagovještava da će iz reda Bošnjačkog naroda tražiti nove saradnike i “preletače”. To bi moglo uzrokovati dalje zapostavljanje ravnomjernijeg regionalnog razvoja države, izbjegavanje obaveza o srazmjernoj zastupljenosti pri zapošljavanju, stagnacijom razvoja manje razvijenih područja, u kojima, dominantno, žive pripadnici manjina i novim talasima iseljavanja. Stoga bi, u susret parlamentarnim izborima, Bošnjaci i drugi manjinski narodi, trebali da razmišljaju o ozbiljnim reformama u sopstvenim redovima kako bi unaprijedili konstruktivno jedinstvo i sa novim kompetentnim kadrovima sačuvali dostojanstvo naroda, stekli puni legitimitet za političku i društvenu borbu na duže staze“, dodaje Rastoder.

Politička scena u Crnoj Gori je izuzetno podložna populizmu i manipulacijama.

„Dva koheziona faktora nove političke većine,”Milo”i “pravoslavlje”, brzo će se zaboraviti pred naletom socio-ekonomskih problema pa će novim liderima i te kako trebati i podrška manjina. Časnih i sposobnih ljudi sa jasnim ciljevima ostvarivanja prava koja im pripadaju po domaćim i međunarodnim normama kao i svim građanima. Biće to borba za kvalitetniji odnos prema manjinama, ali i samoj državi koju Bošnjaci trajno vide kao harmoničnu zajednicu etničkih različitosti. Ključ te borbe svakako je insistiranje na vladavini prava i pravde, odnosno poštovanja Ustavom i zakonima uređenih prava u Crnoj Gori, koja je obavezna da slijedi međunarodne standarde“, zaključuje Rastoder.