– Znate li, predsjedniče, da moramo da smislimo 25.000 dolara za surogat program dobijanja djeteta zbog toga što nisam liječena nikad, što su me doktori trajno oštetili, samo zato što nije prošla izmjena Zakona o surogatstvu u izmjenama zakona jer ljudi nemaju sluha i empatije za nas – ukazala je Mihaljević u pismu predsjedniku.
Dodatno plaćaju i embrio transfer
Mihaljević u pismu detaljno objašnjava kako se ni zakonske mogućnosti ne mogu primijeniti u praksi jer ih u institucijama "neznaveno tumače", zbog čega svuda trpe diskriminaciju.
– Zamrzavanje genetskog materijala uz svaku proceduru i dalje plaćamo sami, čak i dodatni embrio transfer. I šta treba da radimo? Da sačuvamo fakture koje smo platili i koje nam nikad neće refundirati, a zakonom je određeno besplatno? A embrion je za nas, u stvari, naše dijete, a tako je teško doći do njega. Mnogo je muke, mnogo ljekova, operacija, stimulacija, mnogo plača, mnogo diskriminacije i zlostavljanja na poslu, u svakodnevnom životu... Dobili smo da žena koja ima više od 45 godina nema pravo na vantjelesnu oplodnju, a da žena sa mjesec dana manje od 45 ima to pravo. Zar to nije diskriminacija? Prema Zakonu o obaveznom zdravstvenom osiguranju, žene do 50 godina imaju pravo na četiri besplatna postupka donacijom. I te kako je diskriminacija, i to ona najteža povreda ženskih i ljudskih prava. Muškarci su nam na margini, potpuno diskriminisani u procesu, a ustanove koje treba da znaju kako da sprovode ove procedure nisu obaviještene i ne znaju dovoljno – ukazao je Mihaljević.
Mihaljević apeluje da im država dozvoli da imaju neograničen broj pokušaja za dobijanje djeteta, da im bude besplatno zamrzavanje, odmrzavanje i transfer embriona i da ne gube pravo na preostale postupke.
Pored toga što je međunarodni praznik rada, 1. maj se obilježava i kao Nacionalni dan preživljavanja od neplodnosti. Mihaljević je naglasila da se obraća predsjedniku države jer nema ustanove u Crnoj Gori kojoj nije pisala više desetina puta – od Ministarstva zdravlja, Fonda za zdravstveno osiguranje, poslanika Skupštine Crne Gore, Vlade, Ombudsmana, pa do lokalnih samouprava. Međutim, rješenje za ovaj veliki problem nisu dobili.
– Boriti se s neplodnošću u Crnoj Gori nije lako, zapravo, veoma je teško. Ne razumije vas društvo, ne razumiju vas ustanove, ne razumije vas država, ne razumiju vas ljekari, nemate novca, nemate psihologa, a želite dijete jako i mnogo... Skoro tri godine od osnivanja udruženja borimo se sa sistemom koji je nedovoljno povezan, pa ne funkcioniše. Izbjegavaju nas nadležni organi... Poboljšanja uslova za parove sa problemom neplodnosti nema! Jedno je teorija, a drugo je praksa. Znamo da država nije preduzela mjere za podsticaj rađanja i da nemamo mjere populacione politike, Nacionalni registar podataka. Upisana je izgradnja banke reproduktivnih ćelija, spermatozoida i embriona za pet godina u zakonu i bojimo se da je, kao i sve drugo, samo mrtvo slovo na papiru... Svi oni koji imaju najmanje 5.000 eura za postupak, a ne ispunjavaju uslove za besplatne postupke, nemaju šansu da se liječe i dobiju dijete – navodi se, između ostalog, u pismu Milatoviću.
Komentari