“Sve što se desi u regionu, pa čak i u zemljama Evropske unije treba posmatrati kao potencijalno moguće da se desi i ovdje”, kaže Jelušić.

Zbog toga, ako ne udružimo hitno snage, kaže Jelušićeva, i pokušamo da riješimo problem, bićemo neprijatno iznenađeni.

“Svugdje ima zapošljavanja, a znate gdje ga nema, nema u timovima pedagoškim da direktno rade sa djecom, a ne da pišu strategije za direktore”, poručila je Jelušićeva.

A današnju djecu odgajaju roditelji koje je oblikovala tranzicija, i rezultati su svugdje oko nas, poručuje psihoterapeutkinja Dijana Popović Gavranović.

Roditelji su ključni da usmjere dijete na koji način će se ponašati u kriznim situacijama.

“Neka djeca kad su pod velikim emocionalnim pritiskom, kada imaju doživljaj da se nalaze u bezizlaznoj situaciji počnu da osjećaju veliku količinu straha, ljutnje, tuge nekad postanu depresivna, razvijaju doživljaj krivice, izgube samopouzdanje i samopoštovanje i tada počnu da čine stvari na svoju štetu, i ugroze sebe ili druge osobe”, poručila je Popović Gavranović.

A kako bi sto manje ugrozili sebe i okolinu, oružje djeci ne smije biti pri ruci, smatraju sagovornice TVCG.

No, u Crnoj Gori na blizu 620.000 stanovnika 100.000 je izdatih oružnih listova, podaci su MUP-a iz marta ove godine.

Prema Zakonu, kažu iz MUP-a oružje i municija se moraju čuvati tako da nijesu dostupni licu koje nije ovlašćeno da ih posjeduje, naročito maloljetnicima, zaključano i odvojeno u metalnom ormaru ili sefu.

U prilog ovolikom broju oružnih listova, ne ide dobro podatak da crnogorsko društvo, kaže Jelušićeva, nasiljem rješava sve probleme.

“Crna Gora je zemlja oružja, pa naši funkcioneri prijavljuju po više komada oružja i time se ponose”, poručuje Jelušićeva.

Problem je i što se roditelji, u trci za zaradom, sve manje bave djecom, ali i obrazovni sistem zaostaje u vaspitavanju djece, kaže Jelušićeva.

“To je briga cijelog društva nije samo roditelja, a sistemi treba da se bave i kontrolom ko posjeduje oružje i na koji način”, poručila je Popović Gavranović.