Rehabilitaciju u banji u Igalu prošle godine je iskoristilo 623 djece preko Fonda za zdrastveno osiguranje, a ove godine je do sada boravilo 134 , saopštili su Portalu RTCG iz Instituta. Specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, i subspecijalista dječije fizijatrije Milena Adžić ističe da opstanak Instituta Igalo za roditelje znači nadu, vjeru i sigurnost da će njihova djeca postići ono što oni očekuju.

Stefan je rođen sa dijafragmalnom hernijom i ustanovljen mu je veoma rijedak sindrom Emanuel. Njegova dijagnoza nije samo bila šok za njegovu porodicu, već i nepoznanica za mnoge ljekare. Sa svojih pet godina imao je dvije operacije, a naporne vježbe postale su dio njegove svakodnevice. U Institut Igalo prvi put je pošao sa pet mjeseci.

“Već poslije drugog boravka primijetili smo veliki napredak, a nakon trećeg puta mogao je samostalno da sjedi. Od tada idemo svake godine tri, četiri puta. Svaki put je bio stabilniji psihički i fizički”, kaže njegova majka Sonja Adžić.

U Institutu je, kako kaže, dobila veliki broj informacija i naučila mnogo o tome kako da pomogne svom djetetu, posebno kada je riječ o njegovom mentalnom zdravlju.

“To je ogroman broj terapija, više puta godišnje po 21 dan u banji, što niko ne bi mogao da priušti. Za djecu koja su, kao moje, zavisna od vježbi, Institut je neizmjerno važan”, kazala je Adžić.

Od početka godine do 30 aprila izdato je 1.739 uputa za rehabilitaciju u Igalu od čega 284 za djecu do 18 godina što čini 16,43 odsto ukupno upućenih pacijenata.

Majka petogodišnjeg Danila, Sandra Brajušković Asanović za portal RTCG priča da je od dječakovog rođenja počela njihova najveća životna borba.

“Zbog teškog porođaja, dječak se već od prvog dana suočio sa brojnim komplikacijama. Kada stvari ne idu onako kako očekujemo, kada saznamo da naša beba ima brojne komplikacije i zdravstvene probleme, najvažniji saveznici u borbi koja predstoji postaju zdravstveni radnici. U mnoštvu roditeljskih iskustava, ima i puno svijetlih primjera, koji često ostanu nezapaženi. Upravo oni ohrabruju i potvrđuju da je briga o zdravlju naše djece u pravim rukama”, kaže Brajušković Asanović.

Istakla je da za pravilan razvoj djece nijesu uvijek dovoljni samo ljubav, pažnja i briga bližnjih. Potreban je ogroman rad i razumijevanje. 

“Uz prevazilaženje svih zdravstvenih problema, Danilo je vježbao takoreći od prvih dana rođenja. Prvi put smo došli u banju kada Danilo imao pet mjeseci. Tim teškim danima, nemjerljiva je bila njihova podrška koju smo kao roditelji osjećali. Uvijek su bili tu da nas nauče, posavjetuju, ali i da nam upute lijepu riječ i da nas ohrabre. Bili su nam uvijek vjetar u leđa, stručan tim doktora, fizioterapeuta i ostalo osoblje, svi kao jedan, daju punu podršku i savjete roditelju koji u takvom trenutku budu presudni za sve dalje što slijedi”, istakla je ona.

Kaže da se često pita šta bi bilo da u savladavanju Danilovih zdravstvenih problema nijesu imali takvu podršku.

“Kao roditelj djeteta sa razvojnim problemima smatram da ljudi koji nijesu u sličnoj situaciji ne mogu ni zamisliti koliko je važan pristup ljekara i medicinskog osoblja. Naravno da je presudno da o našoj djeci brinu stručnjaci, da dobijaju najbolju zdravstvenu njegu, ali često zaboravljamo i na onu drugu stranu medalje. Upravo to je ono čime se može pohvaliti tim Dječije fizijatrije Instituta Igalo. Nikada po tim ljudima ja nisam primijetila u odnosu na pacinjenta da nisu primili dvije do tri plate. Uvijek su maksimalno spremni da nam pomognu, kako djeci, tako i roditeljima”, kaže Brajušković Asanović.

Podsjeća da je veliki broj malih pacijanata kojima je neophodna fizikalna terapija kako naše djece tako i iz inostranstva.

“Njima je neophodan boravak minimum jednom godišnje. Najvažnije je da se rezultati vide i djeca napreduju”, kaže za Portal RTCG Brajušković Asanović.

Doktorka Adžić: Opstanak Instituta vjera i nada za roditelje

Specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, i subspecijalista dječije fizijatrije Milena Adžić smatra da rehabilitacija u Institutu Igalo za neurorizičnu odojčad, djecu sa cerebralnom paralizom, neuromišićnim bolestima kao što su mišićna distrofija i spinalna mišićna atrofija, sindromima koji u kliničkoj slici imaju zaostajanje u motornom razvoju, znači mnogo.

“Pacijenti sa hroničnim bolestima, primjenom kineziterapije i hidrokineziterapije uz terapijske procedure koje predstavljaju njihov uvod i potporu, hidromasaze, biserne kupke i peliod, tj blato, znači oporavak, održavanje, sprečavanje ili usporavanje progresije posljedica neuroloških deficita razvoja kontraktura, neuromišićnih skolioza)”, objašnjava doktorka Adžić.

Osim fizičkog poboljšanja, kaže ona, djeca i njihovi roditelji se druže, susrijeću se porodice koje su sa istim i sličnim problemima, dijele ih među sobom, pomažu jedni drugima da lakše žive sa tim.

“Kada su u pitanju neurorizična odojčad intenzivna banjska rehabilitacija značajno poboljšava neurološki i motorni razvoj, posebno za djecu koja potiču iz opština Sjevera Crne Gore ( Rožaja, Plava, Gusinja, Berana, Andrijevice i Kolašina) gdje nema rane stimulacije motornog razvoja. Opstanak Instituta Igalo za roditelje znači nadu, vjeru i sigurnost da će njihova djeca postići ono što oni očekuju”, zaključila je doktorka Adžić.

Radnici bez plata, na potezu Vlada

Prema podacima Fonda za zdravstveno osiguranje, u 2022. godini, na rehabilitaciju u Igalo upućeno je 656 djece do 18 godina što čini 13,56 odsto ukupnog broja upućenih osiguranika.

"Od početka godine do 30 aprila izdato je 1.739 uputa za rehabilitaciju u Igalu od čega 284 za djecu do 18 godina što čini 16,43 odsto ukupno upućenih pacijenata", saopšteno je za Portal RTCG iz FZO.

U Institutu od početka maja boravi prva od šest grupa od 120 norveških pacijenata. Norvežani godinama godinama svoju djecu dovode na rehabilitaciju u Crnu Goru jer cijene znanje radnika Instituta.

Koliko smo mi svjesni benefita rehabilitacije u našoj jedinoj banji pokazaće i to da li će Vlada naći način da isplati radnike koji od početka godine nijesu dobili platu i da li će pustiti Institut “niz vodu”.