Imajući u vidu obaveze koje je Crna Gora preuzela u procesu pristupanja EU, CGO je na poziciji da je ovo od početka morao biti posao Vlade, koja ima uspostavljene procedure kreiranja zakonskih tekstova i komunikacione kanale sa Evropskom komisijom (EK), uz proces usaglašavanja teksta. Naravno, jasno je da ni Vlada u tehničkom mandatu, shodno dobrim demokratskim praksama, nema legitimitet da se bavi sistemskim zakonima.

CGO izražava i rezervu da će Skupština, u ovim okolnostima, opredijeliti potrebno vrijeme dobijanje mišljenja EK i  da će uzeti u obzir mišljenje EK kao obavezujuće ukoliko ono ne bude u skladu sa očekivanjima i interesima poslanika koji su radili na ovom zakonskom tekstu.

CGO je dostavio načelne komentare Odboru za antikorupciju kao dokaz da prati pažljivo ovaj proces. Radi javnosti ukazujemo da Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju korupcije u generalnom ne odgovara na razloge za donošenje zakona navedene u obrazloženju. Naprotiv, ovaj Nacrt ima intenciju da uspostavi neprimjerenu kontrolu Skupštine nad radom Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), a što je suprotno obavezi da taj organ bude uspostavljen kao nezavisno i nepristrasno tijelo. S druge strane, davanjem ASK-u “tužilačkih” nadležnosti može se ući u zonu blokade vršenja javne funkcije, jer ovaj nacrt predviđa prekomjernu kontrolu svega i svakog ko je povezan sa određenom javnom funkcijom.

CGO ističe kao interesantno da predložene izmjene nemaju niti jednu izmjenu i dopunu vezano za zaštitu zviždača, a gdje je bilo značajnog prostora za intervenciju s obzirom da je ASK-u ostavljen praktično samo jedan mehanizam zaštite zviždača - davanje mišljenja, tj. preporuke poslodavcu kojeg zviždač prijavi, a koju poslodavac i ne mora ispuniti.

CGO je i ranije javno ukazivao da bi prioritet izmjena i dopuna morala biti promjena definicije javnog funkcionera, jer je važeća definicija preširoko postavljena, bez ikakvog izuzetka, a nakon više od sedam godina različitih tumačenja ASK-a, praksa je pokazala brojne nedostatnosti. Jedan od primjera su i školski odbori. Stoga je neophodno definisati precizno i ko nijesu javni funkcioneri, ako se sada već barata informacijama da ih je oko deset hiljada.

CGO cijeni pozitivnim prijedlog zabrane ugovaranja otpremnina prilikom prestanka javne funkcije predsjednika i članova organa upravljanja privrednog društva u državnom vlasništvu, zbog brojnih zloupotreba u toj oblasti.

U obraćanju predsjedniku Odbora, CGO je konstatovao i najavu amandmana predstavnika DF-a oko NVO, a koji su u potpunoj suprotnosti sa evropskim standardima, ali veoma u skladu sa onim pristupima koji su u odnosu na NVO sektor afirmisani i primijenjeni u Rusiji i što je imalo jedinstven osuđujući stav demokratskih aktera širim svijeta. CGO će pažljivo pratiti i dalje pozicioniranje svih poslanika oko ovog pitanja i shodno reagovati, jer zakon ne treba da bude ničija knjiga želja ili sredstvo za obračun sa neistomišljenicima nego da služi javnom interesu.