"Nakon odlaska Mila Đukanovića odjednom je veliki broj političara, kako onih koji su bili pod njegovim kišobranom, tako i onih koji su se protivili, izgubio neku vrstu svoje egzistencijalne potrebe, načina zašto i kako funkcionišu, jer su se ponašali u odnosu prema toj višedecenijskoj dominantnoj ličnosti", kaže Stefan Đukić, analitičar.

Do potrebe za prijevremenim izborima dovela je institucionalna kriza i Vlada koja u tehničkom mandatu radi gotovo deset mjeseci. Za to vrijeme i obrt u pokretu Evropa sad. Scenu su zauzeli kao partija sa vrtoglavim rastom podrške birača. A nakon što je Jakov Milatović pobijedio na predsjedničkim izborima, pred parlamentarne nagoviješteno je rivalstvo na liniji predsjednik–zamjenik predsjednika pokreta.

"Djeluje na osnovu onoga što su njihove javne izjave da oni imaju dva različita ideološka i strateška pravca kako treba razvijati Evropu sad. Mislim da je to razriješeno u onom trenutku kada je glavni odbor partije donio odluku da Spajić bude nosilac izborne liste na parlamentarnim izborima", navodi Ana Nenezić iz Centra za monitoring i istraživanje.

Pravi se i istorijska analogija. Trzavice Spajića i Milatovića mnoge su podsjetile na one iz 1997. godine i raskol u DPS-u.

"Postoji mnogo razlika. Meni su te razlike veće, prije svega se radi o mladim političarima kakvi su Spajić i Milatović, koji su se tek pojavili na političkoj sceni i dobili širi prostor, za razliku od te 1997. godine, kada su Momir Bulatović i Đukanović već bili formirani političari s jednom dužom političkom karijerom i na najvažnijim pozicijama. Oni su se suštinski sukobili unutar političke partije DPS, a posle toga i na predsjedničkim izborima", ističe Despot Kovačević, docent na Fakultetu političkih nauka.

Da su mogle da se naslute promjene u DF, nagovijestila je retorika u predsjedničkoj kampanji Andrije Mandića. Tumačila se kao zaokret ka demokratizaciji radikalnog bloka. Umjesto konsolidacije – razlaz, prijateljski.

"DF je suštinski imao dvije opcije – ili da se vrati na ono što je krajnja desnica i pokuša na taj način više kroz emocionalnu reakciju da motiviše birače kroz tu politiku na koju su navikli. Tu za PzP nije bilo prostora, jer se oni deklarišu kao prograđanska partija", smatra Nenezićeva.

Vijest je i da će Milo Đukanović učestvovati u kampanji. Posmatrači izbora je tumače kao potrebnu podršku da se zaustavi pad rejtinga. Primjećuju – izostala je stranačka reforma, nedostaje svjež liderski kapacitet. Ne nedostaju ideje, kažu, Dritanu Abazoviću i Aleksi Bečiću. Listom "Antimafija" za podršku nude rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala.

"Oni su imali određene sukobe u ranijim sastavima vlade i po padu te vlade, ali ono što su se zajedno dogovorili za predsjedničke izbore čini mi se da se to suštinski jedino sačuvalo za parlamentarne izbore. URA i Demokrate su ostali zajedno i čini mi se da oni mogu računati na rezultat sličan ili nešto možda veći nego što je Aleksa Bečić imao na predsjedničkim izborima", objašnjava Kovačević.

"Nakon 11. juna mi ćemo imati snažnu vladu u smislu da to neće biti vlada kao sada, 41 naspram 40 poslanika, koja može da padne, ali nestabilnu vladu u smislu da dolaze raznorazni izazovi pred nama koji će učiniti da nadoknadimo ovih trideset i nešto godina nemijenjanja vlasti. I da ćemo imati, to je moja pretpostavka, u narednim godinama italijanski scenario vlada koje traju po godinu-dvije, koje su smjenjive", dodaje Đukić.

Posle smjene u Vili "Gorici", 2023. godina izvjesno je godina kada dolazi do krupne smjene generacija na političkoj sceni Crne Gore. Da li je ona u politici važna, nedvosmisleno upućeni tvrde da jeste. Da li donosi nestabilnost – kažu često - ali i da je to put ka političkoj stabilnosti.