O pivskim Dolima, mjestu najvećeg zločina koji je u Crnoj Gori počinjen tokom Drugog svjetskog rata, nije se ćutalo, smatra Slavenko Šućur, Pivljanin koji je izgubio dio porodice u Dolima.

Imao je, kako je kazao, kao potomak pivskih stradalnika, potrebu da reaguje kako zbog “ćutanja”, tako i zbog “istine o tome ko je zločin u Pivi počinio”.

“U medijima se pominju razne teze - hercegovačke ustaše, muslimani iz Gacka, čak i Handžar divizija. Nijedna od ovih teorija nije tačna i upravo se ta zabuna dešava jer su folksdojčeri govorili i srpski jezik i nosili specifične uniforme, kako je to detaljno objasnio u knjizi ‘Piva, 1943’ Radovan Bošnjak. Ovo je činjenica koja je bila prilično jasno objašnjenja nakon Drugog svjetskog rata i nestala je iz javnog mnjenja, ali je iz ko zna kog razloga ‘reaktivirana’ devedesetih”, ističe Šućur.

Prema njegovim riječima, kada se pominju pomagači iz Hercegovine to se može samo odnositi na četnike koji su “dokumentovano sarađivali i prije i poslije zločina sa ‘Princ Eugenom’ i kojima nije smetao zločin u Dolima, o kojem se već tada znalo’.

“Piva je kažnjena jer je bila partizanski kraj i zbog velike podrške narodnooslobodilačkoj borbi, a četnici su tih dana, kao i nakon zločina aktivno sarađivali sa ‘Princ Eugenom’. Dvije fotografije nastale nakon zločina u Dolima svjedoče o toj saradnji - na njima se vidi pukovnik August Šmidhuber, jedan od komandanata 7. SS divizije ‘Princ Eugen’, najozloglašenije jedinice njemačke vojske u okupiranoj Jugoslaviji, u društvu oficira četničkog Trebinjskog korpusa, ljekara Todora Perovića i Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa”, kaže Šućur.

Podsjeća da je Piva tokom četiri ratne godine dala 450 boraca, od kojih je 290 poginulo, da je 39 boraca nosilaca Partizanske spomenice 1941. godine, a da su tri borca nosioci ordena narodnog heroja.

“O Dolima se za vrijeme Socijalističke republike Crne Gore (SRCG) još kako učilo i pričalo - bile su redovne godišnje posjete i obilježavanje tog datuma, publikovane su mnoge knjige i dokumenta, đaci iz škola su vođeni da vide spomenik. Nikakvog ‘ćutanja’ nije bilo. Najviši dužnosnici tadašnje SRCG su je obilazili i poklanjali se sjenima. Vidoje Žarković, u tom trenutku broj jedan političar u Crnoj Gori, sa Velimirom Jovovićem, predsjednikom Opštine Plužine u tri mandata, bio je na otvaranju spomenika u Dolima 1977. godine. Sam spomenik je urađen na inicijativu tadašnje vlasti, koja je njegovu gradnju i finansirala. Tada najbitniji crnogorski i jugoslovenski političari su, prilikom obilaska Pive, obilazili i spomenik u Dolima”, ističe Šućur.